"Ovo je jedina ispravna kazna za dela koja je počinio", rekao je, obrazlažući presudu sudija Miško Drašković.
U pitanju je prvostepena presuda na koju ima pravo žalbe u roku od 15 dana.
Džonić je burno reagovao na presudu, vičući: "Zašto!? Zašto!?", a nakon što mu se obratio sudija počeo je da viče da će da se ubije, nakon čega je udario glavom o sto.
Obezbeđenje ga je naglo izvelo iz sudnice.
Tužilaštvo je u svojim završnim rečima predložilo sudu da Džonića osudi na kaznu doživotnog zatvora.
Sa završnim rečima tužioca složili su se i punomoćnici oštećenih, dok je odbrana tražila oslobađajuću presudu tvrdeći da nema dovoljno dokaza za osuđujuću presudu.
Džonić je tokom celog suđenja negirao krivicu.
On je pored teškog ubistva osuđen i za nedozvoljenu proizvodnju, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija.
Istraga u ovom slučaju bila je sprovedena i protiv braće Aleksandra i Kostadina M. i drugog Džonićevog sina Milana, ali su oni pušteni iz pritvora i nisu se našli na optužnici.