On je dodao da među zemljama postoji više suprotnosti nego dodirnih tačaka, iako ih je postojanje zajedničkog neprijatelja prinudilo da igraju u istom timu.
Prema njegovim rečima, oko njih se vrti još minimum nekoliko ozbiljnih igrača, a pre svega, naravno, Pakistan.
„To je nuklearna država i, da ne zaboravimo, ogromna zemlja koja ima tesne klijentske veze sa Kinom. Druga je, svakako, Iran. Ista priča. On je u dobrim vojno-tehničkim odnosima sa Rusijom, a takođe u veoma ozbiljnim ekonomskim, političkim i vojnim odnosima sa Kinom. Primetićete da su sve ove četiri zemlje koje sam pomenuo nuklearne države, od čega tri zvanično. Iran jednostavno to ne objavljuje, ali svi to znaju“, ocenjuje stručnjak.
Hristov naglašava da je veoma važno i pitanje Turske koja predstavlja državu sa oko 80 miliona stanovnika i izuzetnim razvojem u poslednjih 25-30 godina.
„Tu su, naravno i Sjedinjene Američke Države i njihovi klijenti, a i mi (Bugarska) takođe smo upleteni tamo. U centru se nalazi ogroman broj svetskih zemalja, koje su samo posmatrači, ali su više komplementarno okrenute ka rusko-kineskom bloku. To je pre svega arapski, islamski svet“, istakao je sociolog.
Stručnjak skreće pažnju da je potpisivanje bilateralnih sporazuma između Kine i Brazila, Kine i Saudijske Arabije sve intenzivnije, a između Kine i Indonezije postoji sporazum o trgovini u juanima, što označava svrgavanje dolara sa prestola.