Artefakti otkriveni na lokalitetu uključivali su oružje, oruđe, životinjske kosti i retke primere obrade drveta, koji su stručnjacima dali uvid u živote onih koji su živeli na tom području tokom perioda mezolita, pre oko 10.500 godina.
„Retko je naći ovako star materijal u tako dobrom stanju. Mezolit u Britaniji bio je pre uvođenja grnčarije ili metala, tako da je pronalaženje organskih ostataka poput kosti, rogova i drveta, koji obično nisu očuvani, od velike važnosti za rekonstruisanje života ljudi“, rekao je Nik Overton sa Univerziteta u Mančesteru.
Naselje je otkriveno na periferiji Scarborouga, u polju koje je prvobitno ležalo na obali ostrva u drevnom jezeru. Tokom hiljada godina, jezero se polako punilo debelim naslagama treseta, koji je postepeno zatrpao i sačuvlo lokaciju.
Kosti pokazuju da su ljudi lovili širok spektar životinja u brojnim staništima oko jezera, uključujući velike sisare, kao što su losovi i jeleni i manje sisare kao što su dabrovi i vodene ptice.
Među otkrićima su bile i kosti životinja koje su ljudi lovili, oruđe i oružje napravljeno od kosti, rogova i kamena, kao i retki tragovi obrade drveta.
Lokalitet u blizini Skarboroa prvobitno je ležao na obali ostrva u drevnom jezeru i datira iz perioda mezolita ili srednjeg kamenog doba.
Tokom hiljada godina jezero se polako punilo debelim naslagama treseta, koji je postepeno zatrpao i sačuvao to mesto.
Lovačko oružje napravljeno od životinjskih kostiju i rogova – koje je bilo ukrašeno – takođe je rastavljeno pre nego što je odloženo na obalu ostrva. Arheolozi veruju da ovo pokazuje da su ljudi u mezolitu imali stroga pravila o tome kako su se odlagali ostaci životinja i predmeti koji su korišćeni za njihovo ubijanje, piše portal „Skarbur“.
Dr Bari Tejlor, sa Univerziteta u Česteru, rekao je da iskopavanja oko jezera pokazuju da su ljudi „namerno upravljali i manipulisali zajednicama divljih biljaka“ hiljadama godina pre uvođenja poljoprivrede u Britaniju.
„Ljudi često misle da su praistorijski lovci-sakupljači živeli na ivici gladi, seleći se od mesta do mesta u beskrajnoj potrazi za hranom i da su tek sa uvođenjem poljoprivrede ljudi počeli da žive stabilnijim načinom života. Ali ovde imamo ljude koji naseljavaju bogatu mrežu lokaliteta i staništa, odvajaju vreme za ukrašavanje predmeta i vode računa o načinima na koji su odlagali životinjske ostatke i važne artefakte. To nisu ljudi koji su se borili da prežive. Bili su to ljudi sigurni u svoje razumevanje okoline, ponašanja i staništa različitih životinjskih vrsta koje su tamo živele“, istakla je Ejmi Grej Džons sa Univerziteta u Česteru.