„U postojećem sporazumu postoji asimetričnost u pravima i obavezama. Ugovor se odnosi samo na obavezu crnogorskih organa, Tužilaštva prije svega, da postupa po zahtjevima hrvatskih istražnih organa”, kazao je Kovač na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu.
Pred odborom je u toku kontrolno saslušanje o primjeni sporazuma državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih i zločina protiv čovječnosti i genocida, sa posebnim akcentom na istragu slučaja „Lora 3“.
Kovač je rekao da za slučaj „Lora 3“ još nema optužnice u Hrvatskoj i da jedino taj slučaj u kome su stradali crnogorski državljani nije dobio sudski epilog. On je istakao da se slučaj „Lora 3“ odnosi na mučenje i ubistvo 14 pripadnika JNA iz Crne Gore takozvane nikšićko-šavničke grupe tokom 1992.godine.
„Širom BiH na više lokacija su pronađeni posmrtni ostaci 12 pripadnika JNA, jedno lice iz ove grupe je razmijenjeno posredstvom Crvenog krsta 1992. ali je zbog povreda preminulo godinu dana kasnije u Crnoj Gori”, kazao je ministar Kovač.
Ono što se sada može učiniti, kako je rekao Kovač, jeste da se kod hrvatskog pravosuđa i tužilaštva traži i urgira da se i pored velikog protoka vremena, istraje u slučaju „Lora 3” i da crnogorsko pravosuđe stoji na raspolaganju za bilo kakvu pomoć.
Predsjednik Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Momo Koprivica je kazao da je taj sporazum primjenljiv samo ako su počinioci državljani i imaju prebivalište Crne Gore.
„Područje primjene govori o jednom jasnom podređivanju Crne Gore, a svi zločini, bez obzira ko je počinilac, državljanin koje god zemlje, treba da bude procesuiran i priveden pravdi”, kazao je Koprivica.
On je rekao da im je dužnost da sagledaju šta je učinjeno i koji su rezultati postignuti u primjeni sporazuma između dva državna tužilaštva i daju podsticaj da se ovo pitanje pokrene sa mrtve tačke.
Koprivica je ponovio da je „Lora“ zločin bez kazne, i da se mora saznati istine o tome što se dogodilo sa žrtvama, i ko su zločinci.
Šef poslaničkog kluba Demokratskog fronta kazao je na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu da je istorijski događaj za Crnu Goru da se govori o zločinu „Lora“.
„Sama činjenica da smo došli u priliku da pričamo o ovome, jer se više oko toga ne pitaju oni koji su se borili da o ovome ne pričamo. Ovaj sporazum koji nam je na stolu je jedan sjajan dokument i dokaz kako je funkcionisala crnogorska vlast pod Milom Đukanovićem, Vesnom Medenicom i drugim učesnicima ovakvih događaja. Kako su se prale biografije preko mesa, krvi i kostiju naših ljudi i njihovih porodica“, kazao je Radunović.
On je kazao da su dva aspekta kada se posmatra sporazum, hrvatski i crnogorski.
„Jasno mi je što je Hrvatska strana ovo uradila. Hrvatska je imala malo više problema kada je Savezna Vlada bila u pitanju, a nakon referenduma se ovo odmah potpisuje. Hrvatsko državno rukovodstvo u to vrijeme najviše zbog motivacije svojih ljude, prikazuje u crno-bijeloj tehnici da su jedni apsolutni zli, a oni apsolutno dobri. Zato im nije odgovarala ‘Lora 3‘. Đukanović je kroz Ustav napravio politički dil – ne dirajte Đukanovića za ratne zločine u Hrvatskoj a mi vama nećemo pominjati ‘Loru‘“, kazao je Radunović.
Tako je, kako navodi, nastao ovaj dokument.
„Onaj koji je ovo osmislio je i dan danas predsjednik Crne Gore. Mislim da zavaravanje da je Vesna Medenica ovo smislila, vodi dalje u probleme. Nikakva politika nije ovdje. Ovo je samo pitanje prava i pravde. Ko ima pravo da oprašta ovakve stvari?“, pita se Radunović.
Luka Adžić, Dušan Barović, Ranko Vujović, Luka Gazivoda, Borivoje Zirojević, Dragan Jakovljević, Luka Papić, Miloš Perunović, Pavle Popović i Ratko Simović, svi Nikšićani, kao pripadnike bivše JNA, hrvatske vojne snage zarobile su u Mostaru 1992. Od tada im se gubi svaki trag. Sve do avgusta 2003. godine godine kad su njihova izmučena i izmasakrirana tijela pronađena na ledini kod Mostara.
Porodice su im se nadale godinama, godinama su slušali o putešestvijama i svirepim mučenjima sinova, muževa, očeva… A većina ovih vojnika je životni put završila još u splitskom logoru „Lora“, 1992. godine.
Nekoliko svedoka, poput Maria Barišića iz Šibenika, i zatvorenica u logoru „Lora“ ispričale su kako su tragično završili zarobljenici iz Nikšića.
Za svirepa iživljavanja i za postojanje logora „Lora“ u Hrvatskoj niko nikada nije odgovarao. Nacionalni savjet za saradnju sa Hagom, na čijem čelu je Goran Svilanović, a na predlog Komiteta za ratne zločine, novembra 2002. je zatražio da se slučaj Lora preseli u Hag. Na ovakav korak Nacionalni savjet se odlučio zbog toga što je sudija Splitskog županijski Slavko Lozina 29. novembra 2002. oslobodio sve optužene za mučenje srpske i crnogorske nacionalnosti u „Lori“.