Podaci pokazuju da je u Crnoj Gori stalno nastanjeno 30.265 stranih državljana, dok na privremenom boravku imamo 48.896, saopštavaju iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Ove godine izdato je više od 27.000 dozvola za privremeni boravak i rad. Ova cifra premašila je rekord iz 2018. godine.
Migracije su kompleksna društvena pojava. Stručnjaci ocjenjuju da stranci u Crnoj Gori utiču na natalitet, mortalitet, te promjene u biološkim, ali i socio-ekonomskim strukturama stanovništva.
Mirza Mulešković, ekonomski analitičar, ističe da kao dio međunarodnih kretanja, posebno prouzrokovanih krizom u Ukrajni, ni Crnu Goru nisu zaobišli trendovi velikog dolaska stranaca.
„Podaci koji nam govore o tome nas upozoravaju da država mora mnogo više računa da povede o tom pitanju, posebno iz dijela demografske strukture ali i ekonomskog uključivanja stranaca. Jasno je da je u dijelu ekonomije, Crna Gora zabilježila rast broja kako novih preduzeća čiji su osnivači strani državljani, takoi i velikog broja zaposlenih koji nisu gradjani Crne Gore. Ovakvi podaci imaju i pozitivne i negativne reprekusije za ekonomiju. Sa jedne strane, kreiranje novih radnih mjesta u velikoj mjeri podržava javne finansije Crne Gore, jača preduzetnistvo ali i motiviše građane Crne Gore da pokrenu svoje poslovanje”, objašnjava za Sputnjik Mulešković.
U Crnoj Gori trenutno ima 80 hiljada stranih državljana.
© Sputnik / Nikola Bižić
Sa druge strane, kako kaže, mogući su problemi zbog popunjavanja slobodnih radnih mjesta stranim državljanima u odnosu na domaće.
„Takođe nešto što jeste bilo interesantno je podizanje cijena nekretnina i izdavanja nekretnina izazvano dolaskom ukrajinskih i ruskih građana zbog rata. Ovo su situacije u kojima se podižu troškovi kako poslovanja tako i života u Crnoj Gori. Država mora kreirati jasnu politiku upravljanja sa ovakvim situacijama kroz koju će vidjeti kako na najefikasniji način da upravo iskoristi trenutnu sitaciju kako bi unaprijedila stanje javnih finansija ali kako bi i kreirala poslovni ambijent koji će biti povoljniji”, komentariše Mulešković.
Naš sagovornik ističe da je takođe veoma bitno iz ugla demografije da se ova kretanja posmatraju i da se donose politike koje će biti usklađene sa trenutnim trendovima.
Stranci i građani srpske nacionalnosti
Vesko Pejak iz NVO Alternativa ukazuje na važan fenomen kada je u pitanju kategorija „stranih državljana“ u Crnoj Gori.
„Trenutno se u Crnoj Gori vode kao stranci i ljudi koji su čitav svoj život proveli u državi, završili ovde osnovno i srednje obrazovanje, a neki i fakultet. Tih građana ima najmanje oko 30.000 i vode se kao ‘neprilagođeni’, to jest kao građani koji nijesu bili spremni da glasaju za DPS. Uglavnom su to građani srpske nacionalnosti, ali ima i Roma, Hrvata i Bošnjaka u nekim slučajevima. Njihov status država je mogla da riješi za pet minuta na jednom listu A4, ali se to nije desilo jer bi se potpuno promijenila politička slika Crne Gore. Jer 30.000 novih glasača su najmanje — tri poslanička mjesta. To je mnogo kad se vidi da o vlasti u Crnoj Gori odlučuju dva ili tri poslanika”, ističe Pejak za Sputnjik.
Prema mišljenju Pejaka, na te ljude često zaboravlja i njihova matična država — Srbija. Kako kaže, za srpske predstavnike u Crnoj Gori se izdvajaju milioni evra, dok za pravno riješenje tih građana ne ide niti jedan jedini cent.
„Alternativa Crna Gora je riješila par stotina tih slučajeva od početka 2022. potpuno besplatno, iako nemamo niti jedan jedini cent u budžetu i iako nam to oduzima mnogo vremena koje trošimo da pomognemo radnicima Crne Gore. Tu ima smiješnih slučajeva, kao recimo da državljanstvo Crne Gore nema žena jer joj se majka porodila u Dubrovniku i jer Herceg Novi tada nije imao porodilište. Zamislite onda kako se osjeća osoba koja živi čitavog života u Crnoj Gori, koja nikad nije išla duže od mjesec dana van zemlje, koja ima 35 godina a koja nema državljanstvo ove zemlje. Smiješno ali istinito. A takvih slučajeva je mnogo. Previše”, tvrdi Pejak za Sputnjik.
Od početka krize u Ukrajini, uvećan je i zahtjev za privremeni boravak državljana ove dvije zemlje. Tako je, od početka godine privremeni boravak odobren za 7.411 Rusa i 1.835 Ukrajinaca. Kada se te cifre saberu sa brojem onih kojima je u prethodnom periodu odobren privremeni boravak, dolazimo do toga imamo 14.606 ruskih državljana, a ukrajinskih 1.979.
Poslije državljana Rusije, ove godine je privremenih boravaka najviše odbreno za državljane Turske, zatim Srbije, Kosova, Bosne i Hercegovine i Albanije.
Podgoričko naselje Siti kvart, omiljeno je kod stranaca koji trenutno borave u glavnom gradu Crne Gore. Zbog potražnje stanova porasle su kirije za 50 do 60 odsto, a u obližnjem supermarketu i kasirke su prinuđena da nauče strane jezike, kako bi razumjele mušterije.
U crnogorskim školama 5.230 djece čiji su roditelji stranci
Iz Ministarstva prosvjete Sputnjiku je odgovoreno da su u crnogorskom obrazovnom sistemu uključeni stranci iz Ukrajine, Rusije, Bjelorusije, Turske, Argentine, i drugih zemalja. Predškolsko, osnovno i srednje školsko obrazovanje pohađa u ovom trenutku 5.230 djece iz drugih zemalja, i to u privatnim i državnim obrazovno-vaspitnim ustanovama.
Najviše ih je iz Rusije – 1.668, Srbije – 1.561, iz Ukrajine – 513.
Što se tiče ostalih zemalja, iz Ministarstva prosvjete preciziraju da iz Turske imaju 129 učenika uključena u crnogorski obrazovni proces, iz Argentine – 4, iz Australije i Austrije po 6, Azerbedžana njih 7, iz Izraela petnaestoro djece, Kazahstana – 28, Kuba – 4, Njemačke – 72, Ujedinjenog Kraljevstva – 30.
Iz Ministartva prosvjete, odnosno ustanove obrazovanja u Crnoj Gori saopštavaju da koriste smjernice za uključivanje učenika sa drugih govornih područja. Strani državljani koji imaju privremeni boravak ili stalno nastanjenje u našoj državi, jednaki su u ostvarivanju prava na obrazovanje sa crnogorskim građanma.
„Uspješno i smisleno uključivanje učenika sa drugih govornih područja u kvalitetno obrazovanje se ne odnosi samo na to da im se pruži mogućnost da uče, odnosno da zadovolje svoje akademske potrebe, već su neophodne i aktivnosti koje se odnose na rješavanje njihovih društvenih i emocionalnih potreba. Integracija ovih učenika u obrazovni sistem može se posmatrati kroz tri dimenzije: potrebe za učenjem — učenje jezika, prilagođavanje novom sistemu obrazovanja; socijalne potrebe-komunikacija, doživljaj pripadnosti i povezanosti; emocionalne potrebe — bezbjednost, prevazilaženje strepnje i nesigurnosti.
Da bi se ovaj sveobuhvatni pristup primjenio u praksi, neophodno je baviti se sa nekoliko aspekata: organizacija rada u obrazovno-vaspitnmim ustanovama; realizacija nastave-individualna podrška; preporuke za preuzimanje odgovornosti u sprovođenju nastavnog procesa“, saopšteno je Sputnjiku iz tog resora.