„Od 236.000 građana bez stana najveći deo njih - 178.000, živi u prihvatilištima za beskućnike, 49.000 privremeno živi kod prijatelja ili rodbine, a 37.000 trajno živi na ulici“, stoji u prvom vladinom izveštaju o beskućnicima.
Iz izveštaja takođe proizlazi da su većina beskućnika, oko dve trećine, muškarci. Među beskućnicima se nalazi 6.000 dece, koja u zaštićenim smeštajima ili na ulici žive sama ili s roditeljima.
S dolaskom nove vlade pitanje beskućništva je iz ministarstva socijalnog staranja prešlo u ministarstvo gradnje. Do sada su statistikama bili obuhvaćeni samo oni beskućnici koji su bili registrovani u nekoj od prihvatnih ustanova. Ministar rada Hubertus Hajl rekao je da će novi način vođenja statistike omogućiti ciljanu pomoć ugroženima.
Radna grupa za pomoć beskućnicima (BAG W) procenjuje da beskućnika ima više, najmanje 300.000, objašnjavajući tu razliku činjenicom da mnoge beskućnike nije moguće obuhvatiti statističkim merama. Poslednjih godina veliki broj beskućnika dolazi iz istočnoevropskih članica Evropske unije, pre svega Poljske, ali i Rumunijei Bugarske, preneo je „Indeks“.