Dušan Krcunović, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, ovako karakteriše značaj posjete mitropolita crnogorskog primorskog Joanikija i episkopa pakračko-slavonskog Jovana Moskvi, na poziv ruskog patrijarha Kirila, u ovom delikatnom istorijskom trenutku.
“Radi se o crkvenoj, eklezijalnoj posjeti, a sudeći po njihovom susretu i besjedama, riječ je i o akademskoj posjeti mitropolita Joanikija i episkopa Jovana Moskvi. Njih dvojica su na poziv njegove svetosti, ruskog patrijarha Kirila, došlu u Moskvu, radi učešća na Međunarodnom rusko-srpskom festivalu "Srpska utjeha ruskom srcu" na Pravoslavnom humanitarnom univerzitetu Svetog Tihona”, objašnjava Krcunović.
On posebno ukazuje na to da je patrijarh Kiril istakao kao važnu činjenicu da srpski narod nikada u istoriji nije bio na strani ruskih naprijatelja.
“Mitropolit Joanikije je u svom obračanju naglasio da se arhijereji, sveštenstvo i cijeli srpski vjerujući narod moli za patrijarha Kirila i za svoju pravoslavnu braću i cijelu Rusiju, što i priliči u ovim delkitanim istorijskim trenucima i što priliči nekom našem odnosu između dva naroda koji traje osam vjekova, a koji je počeo kada je Sveti Sava, kao mladić na Svetoj Gori, zakucao na vrata ruskog manastira Pantelejmon. Od tada traje to duhovno prijateljstvo ruskog i srpskog naroda” podsjeća profesor Krcunović.
Naš sagovornik konstatuje da su reakcije zvanične crnogorske diplomatije i politike prema Rusiji u koliziji sa onim što narod u Crnoj Gori misli i osjeća.
“Kada je riječ o reakacijama nekih crnogorskih ministara i diplomata prema Rusiji, moramo nerado priznati da one pokazuju kako je država već duže vrijeme desuverenizovana, odnosno da nema svoj suvereni stav. Ona se samo prilagođava globalnim političkim kretanjima. Do skora je bila okrenuta istoku, od skora sluša samo ono što dolazi sa zapada, tako da mi sada ne znamo koja je naša politika, jer je nema. Možda bi meteorolozi mogli da nam pomognu da kažu koji će vejtrovi sjutra duvati, u kom smjeru, e u tom smjeru će se okrenuti i naša politika”, ironično primjećuje Krcunović.
Što se tiče istorijskih veza sa Rusijom i osjećaja bliskosti, profesor Krcunović tvrdi da to nikakva zvanična politika kod naroda u Crnoj Gori ne može promijeniti.
“ Naša istorija je prepuna tih susreta između predstavnika dvije države, dva naroda, koji su ušli u kolektivno pamćenje našeg naroda. Kod nas u Crnoj Gori postoji rekao bih nagonska rusofilija, koja se ne može učiti iz udžbenika. Ona je, izraziću se riječima Emanuela Kanta, gotovo apriorna, na nju ne mogu da utiču trenutne političke prilike, ili mišljenje nekog ministra ili diplomate koji je na funkciji od danas do sjutra. Prosto su te veze između Crne Gore i Rusije neraskidive i neizbrisive, i stvarno se i postavlja pitanje da li bi ovakva Crna Gora, kakvu je sada znamo, i postojala, da nije bilo pomoći i zaštite Rusije. Evo u Nikšiću u kome živim vidimo mnogo tih tragova povezanosti dvije države i dva naroda. Veza sa Rusijom je sastavni dio našeg identiteta, nacionalnog, duhovnog i istorijskog”, poručuje profesor Krcunović.