KULTURA

„Ispred i iza kulisa“: Šta sve Beograđani ne znaju o svom gradu /foto/

Kako se živelo u Beogradu do Drugog svetskog rata, šta su mitovi i legende a šta je istina u pričama o srpskoj prestonici, otkriva knjiga „Ispred i iza kulisa – bio jednom jedan Beograd“.
Sputnik
Pratite Sputnjik i na letovanju

Sputnjik Srbija neometano možete čitati širom Evrope na mobilnoj aplikaciji koju ćete pronaći OVDE. Aplikaciju takođe možete preuzeti i putem linka apkfab.com

Desetogodišnjica Fejsbuk* grupe „Bio jednom jedan Beograd“ koja se bavi starim Beogradom do 6. aprila 1941. i ima više od 30.000 članova, krunisana je knjigom „Ispred i iza kulisa“ u kojoj su sabrani neki od najboljih objavljenih tekstova, uz nekoliko novih i mnoštvo do sada neviđenih fotografija.

Koliko Beograđani (ne) znaju o svom gradu?

Jedna od autorki i urednica knjige Branka Đorđević Nakaniši smatra da Beograđani nedovoljno znaju o istoriji svog grada, ne samo zato što se nedovoljno interesuju nego i zato što i kad žele nešto da saznaju, a izvor im je internet, naići će na mnoštvo pogrešnih podataka.
Marvena pijaca u starom Beogradu, na mestu današnje zgrade Narodne skupštine.
„To je nešto što smo u našoj grupi želeli da ispravimo i zato smo vrlo studiozno i temeljno obradili svaku temu. Više puta se dešavalo da dođemo do podataka i informacija koje menjaju i priče objavljene u literaturi, da ne spominjemo Vikipediju itd. Beograđani vole stari Beograd, vole fotografije ali postoje legende i priče koje nisu tačne i mislim da ih posebno zadovoljava što mogu da se oslone na podatke koje pročitaju na našoj stranici“, kaže Branka Đorđević Nakaniši za „Orbitu kulture“.

Mitovi i legende – od „Albanije“ do „Balkana“

Kao primer navodi ime palate „Albanija“ za koju mnogi smatraju da je nazvana po državi, kao i prethodno zdanje, istoimena kafana koja se nalazila na istom mestu. Međutim, kafana je dobila ime tako što se na tom placu pronašla ogromna količina praistorijskih kostiju raznih životinja, ceo plac se beleo i zato je kafana nazvana Albanija, što znači „bela zemlja“.
Taksista na Terazijama 1937.
Smatralo se da je stari hotel „Balkan“ koji se nalazio na mestu sadašnjeg porušen 1935. i da se već naredne godine izgradio sadašnji. Kad se pogledaju stare fotografije za koje se zna pouzdan datum kad su napravljene, npr. fotografije sa sahrane kralja Aleksandra iz oktobra 1934. na njima nema starog hotela „Balkan“ što znači da je on porušen ranije.
„Takođe, 1936. nije izgrađen novi, jer imamo fotografije iz jula te godine sa dočeka olimpijske baklje gde i dalje tu stoji prazan plac. I onda smo detaljnim istraživanjem došli do oglasa iz 1939. godine gde se reklamira otvaranje novog hotela 'Balkan'“.

Gde je živeo Nikola Pašić?

Autor i urednik knjige Dragoljub Gajić smatra da se mnogo brže prenose netačne nego tačne informacije i kao jedan od mitova kog su članovi grupe razvejali navodi priču o kući Nikole Pašića koja je bila na uglu današnje Nušićeve ulice i Terazija.
Branka Đorđević Nakaniši i Dragoljub Gajić, Fejsbuk grupa „Bio jednom jedan Beograd“
„Neko je nekad naveo da je Pašićeva kuća bila s jedne strane ulice a kuća porodice Janić, to su zadužbinari čije biste stoje na fasadi hotela 'Balkan', sa suprotne strane da bismo temeljnim istraživanjem i unakrsnim upoređivanjem različitih podataka utvrdili da je situacija bila potpuno obrnuta. I ne samo to, već i da kuća Janića uopšte nije bila na uglu te dve ulice, nego sledeća u nizu“.

Kult kafane – karirani stolnjaci

Jedna od priča koja se našla u knjizi je priča o kariranim stolnjacima. Ideja je bila da se podseti na kult kafane koji se gajio u starom Beogradu, otkad kafane postoje. A jedan od nedokazanih mitova je da su prvu kafanu u Evropi otvorili Turci u Beogradu 1521. godine, dodaje Gajić.
Terazijska fontana 1929. godine
„Pojam karirani stolnjak je više metafora za kult kafane koji je nekad bio jako izražen u Beogradu. Kafana je najčešće bila jedini vid druženja ljudi i zabave, mada je poznato da su se u kafanama i sklapala prijateljstva i neprijateljstva, mirili se suparnici, ugovarale svadbe, stvarale i rasturale političke stranke, ugovarali rat i mir... Činjenica je da je nekom modernizacijom u poslednjih 20-30 godina nestalo dosta kafana“.

Ko je dobar Beograđanin?

Kao zanimljivije priče navodi i onu o opkladi koju je jedan gospodin dobio protiv kralja Aleksandra i nekoliko zanimljivih o strancima u Beogradu kojima su hteli da kažu da je „dobar Beograđanin onaj koji Beograd voli, za njega radi i živi“, bez obzira gde je rođen.
Kraljev dvor sa dvorskom kapelom
Tako su se u knjizi našle priče o Italijanima, Nemcima, Rusima koji su postali dobri Beograđani. Beograd je bio onda, a i danas je, kosmopolitski grad koji je oberučke prihvatao sve, posebno stručnjake koji su ga svojom delatnošću obogatili.

Beograd treba stalno spasavati od zaborava

Branka Đorđević Nakaniši ističe da grupa pokušava da očuva sećanje na Beograd kakav je bio nekad. Svako ko uzme knjigu u ruke zaustaviće se na fotografiji koja ga intrigira a onda će pročitati priču koja je prati. Na taj način su i autori dolazili do tekstova, jer su najčešće prvo nailazili na fotografije, a onda ih istraživali.
„Bavili smo se Beogradom do početka Drugog svetskog rata a čak postoje i živi svedoci tog vremena. Moj otac je jedan od njih, on danas ima 95 godina i jednom prilikom je rekao nešto što ja stalno ponavljam, a to je da Beograd treba stalno spasavati od zaborava. I to je ono čime se mi bavimo“.
Kompletan razgovor sa urednicima knjige „Ispred i iza kulisa“ možete poslušati u „Orbiti kulture“.
*Aktivnosti „Meta“ (društvene mreže Fejsbuk i Instagram) zabranjene su u Rusiji kao ekstremističke.
Da li će Srbija preživeti smrt kafana
Komentar