SVET

Diktat SAD o kidanju veza sa Rusijom: Pucanj u istorijsko pamćenje Bugara

Kada Vašington prisiljava Sofiju da protera ruske diplomate, ona od Bugara traži da pucaju u sopstvenu istoriju i zaborave da bez ruske pomoći i ruskoj oružja Bugarska ne samo da nikada ne bi postala respektibilan faktor u balkanskoj politici, već ne bi ni postojala, smatra istoričar Dejan Antić
Sputnik
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov izjavio je da je odluka Bugarske o proterivanju 70 ruskih diplomata rezultat pritiska Vašingtona na Sofiju. No, ovde nije reč samo o geopolitičkim stremljenjima SAD, već, kako je Lavrov primetio, pokušajima da se ubije istorijsko pamćenje ne samo Bugara, već i ostalih naroda na Balkanu, pre svega pravoslavnih.
Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov
Time Vašington nastoji, objasnio je Lavrov, da uništi temelje odnosa koji su utvrđeni u zajedničkoj borbi za nezavisnost i mnogim drugim situacijama, uključujući i one iz novije istorije.

Rusi su im dali crkvu, zemlju i ideologiju

Istoričar Dejan Antić ukazuje da Rusi Bugarima oslobodili zemlju, dali crkvu, ideologiju a Sanstefanskim mirovnim sporazumom Sofija je dobila i svoje geopolitičko polazište
Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril i patrijarh Bugarske pravoslavne crkve Neofit
Mere koje danas, po diktatu Zapada, sprovodi politička elita, nisu izraz, uveren je Antić, volje i raspoloženja bugarskog naroda koji još uvek čuva sećanje na istorijsku podršku Rusije.

Egzarhija kao temelj za definisanje granica

Podrška Rusije Bugarima datira još iz 18. veka kada je nakon sklapanja Kučuk Kainardžijskog mira Rusija postala zaštitnica i pokrovitelj hrišćanskih balkanskih naroda u Osmanskom carstvu. Međutim, napominje, ključni momenti u istoriji rusko bugarskih odnosa vezuju se za 19. vek - stvaranje Bugarske egzarhije i stvaranje Sanstefanske Bugarske.
Bugarski poslanik: U Bugarskoj nije bilo i nema makedonske manjine

„Da nije bilo Ignjatijeva, ruskog diplomate, da nije bilo podrške Rusije Bugarska egzarhija nikada ne bi bila stvorena a stvaranjem i definisanjem granica Bugarske egzarhije uspostavljeni su temelji za definisanje granica buduće Sanstefanske Bugarske“, kaže Antić, uz objašnjenje da je reč o bugarskoj nacionalnoj crkvi koja je bila nekanonska i koja se tek 1945. Izmirila sa Carigradskom patrijaršijom.

Sanstefansko nasleđe

Iako su pravoslavni narodi, navodi Antić, u stvaranju egzarhije videli neku vrstu zaštite od Carigradske patrijaršije i preteranog uticaja helenizacije uspostaviće se da je ezgarhija korišćena kao mehanizam bugarizacije.
„Rusi su u 19. veku, naročito u drugoj polovini, maksimalno podržavali bugarski oslobodilački pokret, podržavajući stvaranje Bugarske pravoslavne crkve i podržavajući stvaranje jedne Bugarske u granicama koje ni geografski, ni etnografski ni istorijski nisu pripadale Bugarima“, kaže Antić, podsećajući da je Sanstefanskim mirovnim sporazumom potpisanim između Rusije i Turske 1878. osnovanaVelika Bugarska koja je obuhvatala i najveći deo današnje Makedonije, uz dodatak Pirota i Vranja.

Elita primorana da ispunjava naloge

Ideja Sanstefanske Bugarske i danas je, kaže Antić, kamen spoticanja između balkanskih naroda jer Bugari i dalje veruju i misle da su to granice koje pripadaju bugarskoj državi.
Pogled na bugarski parlament u Sofiji
„Da nije bilo Rusa niti Bugari kao narod ne bi imali svoju samostalnu nezavisnu državu zato što je ona oslobađana ruskim oružjem. Da nije bilo Rusa ne bi imali ni svoju državnopravnu ni nacionalnu ideologiju koja se ogleda u ideji Sanstefanske Bugarske. Odnos Sofije prema Moskvi koji danas gledamo negiranje je ovih istorijskih fakata, i nesumnjivo rezultat pritisaka zapadnoevropskih sila na političku elitu koja je primorana da na takav način deluje“.
Iako je EU zamišljena tako da uvažava previše identitetsko , nacionalno i duhovno nasleđe naroda koji je čine, ipak istorijsko iskustvo i aktuelna dešavanja, smatra naš sagovornik, nameću zaključak da se Bugarska sama odrekla svoje samostalnosti i suverenosti.
Komentar