Iza priče o patriotizmu, brojke ukazuju da život mnogih u Crnoj Gori nije bajan

Crna Gora slavi Dan nezavisnosti, odnosno dan kada se izdvojila iz Državne zajednice SRJ izjašnjavanjem građana na referendumu, ali je evidentno da je sve dalje od države socijalne pravde — sve je veći jaz između bogatih i siromašnih. Iza priče o patriotizmu, izdaji, koja je najprisutnija u medijima i javnosti, postoje surove brojke koje govore da život mnogih u Crnoj Gori nije bajan, i da se bore za egzistenciju.

Korisnici socijalnih davanja su za 16 godina dobili povećanje za svega desetak eura. Socijalna davanja sada iznose od 70 do 130 eura.

Unicef je u svojim istraživanjima ukazao da je svako treće dijete u Crnoj Gori siromašno. U opštoj populaciji, podaci od prije pandemije, pokazuju da se tada svaki četvrti građanin Crne Gore (24,5 odsto) suočavao sa rizikom dohodovnog siromaštva. To je najveća stopa među svim članicama EU i zemljama regiona.

Prosječna osoba u Crnoj Gori ima 46 odsto veću vjerovatnoću da bude u riziku od siromaštva nego prosječna osoba koja živi u Evropskoj uniji.

Predsjednica Banke hrane Marina Medojević ocjenjuje za Sputnjik da Crna Gora ne radi ništa na prevenciji siromaštva, a malo toga da pomogne one koji u siromaštvu žive.

„Od sticanja nezavisnosti pa do danas socijalna pomoć se nije povećala više od desetak eura, a broj siromašnih i onih koji se nalaze u zoni siromaštva je drastično povećan. Svoju kuću valja da uređujemo po mjeri ljudi koji u njoj žive, ali ljudi koji su donosili odluke vodili su računa da oni što imaju mnogo, imaju još više, oni koji nemaju, malo je ko bio zainteresovan da im pomogne. Danas imamo armiju nezaposlenih, po zvaničnoj statistici 50.500, koja je u svakom slučaju niža od realne, jer u ovom broju nema onih koji se ne prijavljuju na biro svakih 40 dana. Mislim da je realna brojka nezaposlenih u Crnoj Gori oko 100.000 ljudi. Imamo oko 50.000 korisnika raznih vidova socijalne pomoći,od koje se ne može živjeti jer su ponižavajuće niska i pokazuju nebrigu države za najranjivije, 63.000 penzionera je sa primanjima nižim od 300 eura, od kojih ni terapiju koju im ljekari daju ne mogu kupiti kao i 3.300 staračkih domaćinstava koje moraju preživjeti mjesec dana sa 100 eura. Kako ti ljudi preživljavaju malo koga interesuje“, upozorava Medojevićeva.

Ona ističe da najveći broj srećnika koji ima posao radi za minimalnu platu koja se u trenutku povećanja učinjela kao nada za bolji standard građana, ali koja je svoju bitku brzo izgubila usled velikog rasta cijena i pada kupovne moći. Smatra da su problemi stanovnika Crne Gore za ljude koji su na vlasti neinteresantni.

U Fondaciji Banka hrane kažu da u Crnoj Gori imamo opravdanu potrebu za otvaranja Narodnih kuhinja u skoro svim većim gradovima, i da je žalosno što se ne priča o otvaranju fabrika, već narodnih kuhinja.

Dodaju da je rasipanje hrane problem Crne Gore. Nedostaje Socijalnih prodavnica, u kojima bi bilo moguće, prema broju članova porodice, količinski dobiti besplatno, osnovne životne namirnice i higijenska sredstva i dalje nema, kao ni besplatne užine za djecu koja su socijalno ugrožena, kao mjera umanjenja siromaštva, za šta se Banka hrane zalaže od 2010. godine.

Država, napominju u Fondaciji Banka hrane, ni u vrijeme korona krize nije uvela nove servise podrške socijalno ugroženima, niti je olakšala sticanje prava na korišćenje postojećih.

„Odavno je konstatovana ozbiljna pojava cikličnog siromaštva što ipak nije uslovilo sistemsku podršku porodicama koje žive u nemaštini. Njihova djeca i dalje odustaju od školovanja zbog siromaštva, pa danas siromašna djeca su skoro pa izvjesno su siromašni roditelji sjutra. Osim ovog javljaju se i mnogi drugi problemi koje su posledica života u siromaštvu. Jednoroditeljske porodice lišene alimentacije i dalje kubure sa istom problemima nedostatka sredstava za život i nemogućnosti da koriste servise socijalne zaštite, jer nisu korisnici socijalne pomoći. 35 odsto jednoroditeljskih porodica se nalazi u zoni siromaštva. Penzioneri najveći dio svoje penzije koriste za održanje uglavnom narušenog zdravlja jer država nema mehanizme da im pomogne u nabavci neophodnih ljekova i prioritetnim ljekarskim pregledima. Njihova ishrana je jednolična i ne zadovoljava potrebe ljudi u ozbiljnim godinama. Kod nas, ne postoje socijalne penzije, kao mjere zaštite životnog standarda najstarijih građana koji žive u nemaštini“, ističe se u saopštenju.

U Banci hrane napominju da se 43 odsto nezaposlenih nalazi u zoni siromaštva, nemaju nikakvu pomoć sistema što govori o socijalnoj nepravdi.

U Fondaciji naglašavaju i da je prirodni priraštaj u većini opština negativan, čak u 17 od 24 opštine, a da 70 odsto mladih želi da napusti državu.

Dodaju da je u budžetu za 2022. godinu za materijalno obezbjeđenje porodice, umjesto 13,8 miliona koliko je iznosilo u 2021, opredijeljeno 12,5 miliona eura, što je smanjenje od 9,83 odsto.

Oko 40 odsto stanovništva Crne Gore bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, pokazali su podaci Evropskog instituta za statistiku (EUROSTAT) za 2020. godinu.

„Kada se uporedi koliko ljudi prima novčanu socijalnu pomoć koja se kreće od 70,43 eura za jednu osobu do 133,90 za porodicu sa pet ili više članova, sa ukupnom brojem ljudi koji žive u riziku od siromaštva, vidi se koliko ima onih koji ne ostvaruje prava na novčanu socijalnu pomoć, što govori o socijalnoj nepravdi“, dodaje se u saopštenju.

U Banci hrane smatraju da od programa „Evropa sad“ najugroženiji stanovnici Crne Gore: nezaposleni, korisnici socijalne pomoći i penzioneri nemaju ništa.

Dječiji dodatak, kako kažu, nakon šeste godine prima samo trećina djece koja žive u nemaštini.

U Fondaciji se pitaju zašto država ne osnuju Fond za školovanje djece iz socijalno ugroženih porodica.