Te izmene se odnose na potrebu usaglašavanja pojedinih odredbi ugovora sa pravnim sistemom Crne Gore, kao i na dodatna terminološka pojašnjenja određenih rešenja.
U prvobitnoj verziji Nacrta ugovora koristi se pojam „sudska istraga”, pored činjenice da u Crnoj Gori već desetak godina istraga nije u nadležnosti sudova, već tužilaštva. Ukazano je da korišćenje termina „mere bezbjednosti” u prvobitnom Nacrtu ugovora nije kompatibilno sa određenjima iz Krivičnog zakonika Crne Gore, imajući u vidu način na koji je definisan taj institut.
Pored toga, kada je u pitanju određivanje strana potpisnica ugovora i uslova za građenje objekata verskih zajednica u Crnoj Gori, ukazano je da u prvobitnom Nacrtu ugovora rešenja nisu u saglasnosti sa važećim članovima 10 i 42 stav 4 Zakona o slobodi veroispovesti ili uverenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Dalje, u pismu premijera ukazuje se na potrebu dorade odredbe ugovora koja se tiče posebne zaštite imovine Crkve, a koja ujedno predstavlja i kulturnu baštinu države, te se upućuje na primjenu Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
U odnosu na pitanje restitucije crkvene imovine, u pismu se navodi da je predloženim izmenama taj deo ugovora izjednačen sa rešenjima iz ugovora koji su potpisani sa drugim verskim zajednicama.
Na kraju se konstatuje da izmene koje je predložila Vlada doprinose unapređenju kvaliteta dokumenta, kako on kasnije ne bi mogao biti osporavan u cjelini, ili u pojedinim djelovima.
Premijer je u pismu izrazio spremnost da se proces usaglašavanja završi u najkraćem roku, kako bi Temeljni ugovor bio potpisan.
Iz svega proizlazi da se više radi o tehničkim pitanjima i potpunom usaglašavnju sa pravnom tekovinom Crne Gore, nego o neki suštinskim pitanjima koja dovode u pitanje odnos između države Crne Gore i SPC.