Milanović je otputovao kako bi Badnje veče proveo sa hrvatskim trupama koje se nalaze u sastavu Kfora. Tom prilikom je izjavio da ne razume članice EU koje nisu priznale kosovsku nezavisnost, kao i da će se lično založiti da se to ispravi. To, praktično znači da će Hrvatska uzeti aktivnu ulogu u diplomatskom nagovaranju pet preostalih članica EU da priznaju nezavisnost Kosova i Metohije.
„Meni lično Kosovo je draga država. Kosovo je zemlja koja će vrlo brzo u političkom pogledu moći da se pridruži međunarodnim organizacijama. Iznenađujuće je koliko se malo zna o Kosovu čak i u zemljama EU“, kazao je Milanović.
Hrvatska ima kompleks zbog čega želi da se predstavi kao velika sila
Potrebu da se Hrvatska predstavi kao velika sila, Hrvatska vuče iz kompleksa koji je imala zbog položaja u bivšoj Jugoslaviji, kaže istoričar Čedomir Antić.
„Osećaj da je na drugom mestu, što nije uvek bilo tačno, živi i danas. I odatle potreba hrvatskih političara da Kosovo, Makedoniju, Crnu Goru, BiH, vide kao nekakve mlađe partnere u poslu koji se pred Zapadom predstavlja kao nekakav kulturtregerizam, nekakvo zastupništvo EU“, objašnjava on.
Odnos između Prištine i Hrvatske sličan je odnosu koji su imali Poljska i Ukrajina u doba ukrajinskog predsednika Leonida Kučme, između 1994. i 2005, dodaje Antić.
Nečastan i neiskreni odnos prema Srbiji, u Hrvatskoj postoji otkako postoje savremena hrvatska država i moderni hrvatski nacionalni pokret. Tako Zoran Milanović u Prištini govori na isti način kako bi govorio i Franjo Tuđman.
„Razlika između Tuđmana i Milanovića je u tome što je Tuđman imao i nekakvo znanje o istoriji, pa bi bio uzdržaniji“, komentariše Antić.
Ono što govori, Milanović i misli i jedan je od retkih političara na kojeg ne utiče stav njegove partije. Međutim, problem je što mu se ta samostalnost dopala, međutim, u izjavama koje daje ostavlja utisak nezrelosti. Milanović je, navodi Antić, jedan od retkih hrvatskih socijaldemokrata koji se brine za položaj Hrvata u BiH. Njegove izjave idu u korist i Srba u toj državi. Međutim, taj izuzetak potvrđuje pravilo da o drugim pitanjima zauzima dominantno antisrpski stav, ističe naš sagovornik.
Milanović ne iskače iz kontinuiteta hrvatske politike
Nakon Franje Tuđmana, sve hrvatske administracije bile su promoteri kosovske nezavisnosti, kaže sociolog Petar Lađević. Izuzetak je jedino Ivo Sanader, čija je vlada priznala nezavisnost Kosova, ali je tadašnji hrvatski premijer gajio izvestan tip osetljivosti prema Srbiji. Svi ostali zalagali su se za to da Priština dobija sve više samostalnosti i da bude primljena u međunarodne organizacije.
„Ne mislim da je Milanović iskočio iz onoga što su pre njega hrvatski predsednici radili. Ali, ono gde mislim da je Milanović iskočio jeste da je sebi i Hrvatskoj dao preveliko značenje u okviru EU. Nisam baš siguran koliko će jedna Španija, Rumunija ili Slovačka slušati prosvetljujuće misli Zorana Milanovića o statusu i priznanju Kosova“, smatra Lađević.
S obzirom da predstavlja kontinuitet hrvatske politike, Milanovićevoj izjavi ne bi trebalo posvećivati preveliku pažnju, dodaje naš sagovornik.
Milanovićeva domaćica, predsednica privremenih prištinskih institucija Vjosa Osmani, sa svoje strane, izjavila je da su odnosi Prištine i Zagreba odlični i da je Hrvatska veliki prijatelj Kosova.
Milanović je doputovao u dvodnevnu posetu Prištini, a najavljen je i susret sa premijerom privremenih prištinskih institucija Aljbinom Kurtijem. Hrvatski predsednik će se sastati sa stanovnicima Janjeva, gde u najvećem broju žive Hrvati.
Badnje veče po Gregorijanskom kalendaru Milanović će provesti sa pripadnicima Hrvatskih oružanih snaga u okviru misije Kfor na Kosovu i Metohiji.