Potezi OHR nezabeleženi u istoriji: Srpska pred žestokim opstrukcijama – želi li neko oružani sukob

Milan Blagojević, profesor ustavnog prava na banjalučkom univerzitetu, prvi je sudija koji je nakon Inckove nakaradne odluke da donese zakon kojim bi se negiranje navodnog zločina u Srebrenici tretiralo kao krivično delo, podneo ostavku.

Tim činom Blagojević je poljuljao do tog trenutka činilo se neprikosnovenu poziciju visokog predstavnika. Njegova knjiga "Kriminal ohaerizma" koja je upravo izašla iz štampe važno je štivo za rekonstrukciju pozadine 26 godina slamanja RS.

Sa profesorom razgovaramo o tome koji je trenutak bio preloman za donošenje odluke o povlačenju sa mesta sudije Okružnog suda u Banjaluci, šta bi bilo da je Srpska podlegla pritisku i prećutala Inckov zakon, te kakva je uloga OHR-a sve ove godine bila u BiH?

Odlučujući trenutak da se povuče sa mesta sudije bio je, kaže Blagojević, Inckov tzv. „zakon o zabrani negiranja genocida“ i njegova spoznaja da je posle te Inckove zloupotrebe, koja je kriminal međunarodnih razmera kakav nije zabeležen u ljudskoj istoriji, prestao svaki smisao bavljenja sudijskim pozivom u dejtonskoj BiH. Stoga je i u ostavci Visokom sudskom i tužilačkom savetu BiH otvoreno rekao da ostavku podnosi zbog protivpravne odluke visokog predstavnika u BiH, Valentina Incka, od 23. jula 2021. godine, koja je kulminacija bezakonja i da zbog toga ne želi da bude sudija u pravosuđu koje na protivpravan način hoće da štiti nasilje OHR-a, umesto da se bori protiv toga.

Ne znam da li je Incko tom svojom zloupotrebom presudio budućim visokim predstavnicima, to će pokazati vrijeme pred nama, kao što će to isto vrijeme da pokaže da li će se Republika Srpska oduprijeti pritiscima na nju. Ja se iskreno nadam da hoće, ako u toj borbi bude postojalo istinsko jedinstvo svih političkih snaga u Srpskoj, njene vlasti i opozicije.

To je rađeno pomoću visokih predstavnika koji su suprotno međunarodnom pravu uzurpirali ulogu zakonodavca u BiH, protivpravno namećući svoje zakone, kojima su otimali ustavne nadležnosti RS i prenosili ih na nivo BiH, a te zloupotrebe im je zatim potvrđivao Ustavni sud BiH kao navodno pravno valjane. Sve je počelo tiranijom visokog poredstavnika 1997, koja traje sve do danas, a zatim je prije 20 godina uspostavljena osovina OHR – Ustavni sud BiH koja tim flagrantnim zloupotrebama želi dati privid pravnosti i legitimitet. Takva monstruozna konstrukcija nigdje i nikada do sada nije zabilježena u svijetu.

Postoji preko 100 tzv. zakona visokih predstavnika, što je flagrantno kršenje ne samo Dejtonskog sporazuma nego i Povelje UN i svih drugih izvora međunarodnog prava, kao i Ustava BiH. Takva zloupotreba, koju nazivam kriminalom ohaerizma, je istinski kriminal međunarodnih razmjera.

Tu je reč o kriminalu Zapada (prije svega SAD i Velike Britanije) u vidu protivpravnog stvaranja tzv. Brčko distrikta. To je njihova tvorevina koju je u djelo sproveo američki advokat Roberts Oven, zloupotrijebivši ovlašćenja jednog od arbitara u sporu o graničnoj liniji između RS i FBiH u području Brčkog. Predmet tog spora Dejtonskim sporazumom je bio određen kao granični spor između ta dva entiteta, što je značilo pitanje da li će granica između njih ostati na liniji fronta koja je postojala na kraju rata ili će se pomjeriti još južnije od rijeke Save, kako bi RS dobila širi vazdušni koridor, a time i širi suvozemni prostor. Ali, Roberts Oven je umjesto toga samovoljno, s obzirom na snage Zapada u njegovoj pozadini, stvorio tzv. Brčko distrikt, a u suštini treći entitet u BiH, davši mu samovoljno iste one državne nadležnosti koje imaju RS i F BiH na svom prostoru. I time je na tom njenom najužem dijelu presjekao RS, čime ju je obesmislio u teritorijalnom, a time i u državno-političkom pogledu. To je flagrantno kršenje Dejtonskog sporazuma, koje ja u djelo 1999. godine sproveo tadašnji visoki predstavnik Vofgang Petrič.

Na ovo Vaše pitanje možda najbolji odgovor pruža nešto što sam kao sudija iskusio prije nešto više od 20 godina. Naime, tadašnji ministar pravde Republike Srpske je 25. juna 1999. godine izdao službeni akt (broj 03/2-693-333/99) i uputio ga svim osnovnim i okružnim sudovima u Republici Srpskoj (u to vrijeme bio sam sudija Osnovnog suda u Doboju, što mi je omogućilo uvid u taj akt), u kojem ministar pravde kaže

„Obavještavam Vas da je Visoki predstavnik Međunarodne zajednice gospodin Karlos Vestendorp ovom ministarstvu dostavio nalog da odluke o pomilovanju osuđenih lica koje Kabinet predsjednika Republike dostavlja nisu važeće i po njima se ne smije postupati, ali za Vašu informaciju te molbe za pomilovanje nisu obrađivane u Ministarstvu pravde niti je proveden postupak u skladu sa Zakonom o pomilovanju. Treba pokušati da osuđena lica ne saznaju za ove odluke kako bismo i mi i Vi izbjegli nepotrebne rasprave sa strankama.“

Eto, to je vjerujem jedan od najboljih dokaza kako su izgledali razgovori vođeni iza zatvorenih vrata i kako je OHR najprije vršio pritisak na ministarstvo RS, a onda ono na sudove u RS.

RS samo želi da na miran način vrati svoje ustavne nadležnosti koje su joj otete kriminalnim zloupotrebama od strane visokih predstavnika, čime će RS zaokružiti svoj suverenitet. Jer, Ustav BiH nijednom svojom odredbom ne zabranjuje RS da vrati svoje nadležnosti koje su joj otete, a pripadaju joj prema tom ustavu, kao što joj Ustav BiH nijednom svojom odredbom ne zabranjuje ni da se povuče i jednostrano raskine bilo koji od sporazuma o prenosu nadležnosti. Ali RS mora biti oprezna, Zapad (SAD, Velika Britanija, SR Njemačka i političko Sarajevo) bi mogao to iskoristiti da isprovocira sukob.