Manastir je dobio naziv po planini Beloj na kojoj se dugo zadržava sneg. U zimskom periodu manastir se stapa sa belinom pejzaža.
Godine 1891. u znak sećanja na „čudesno izbavljenje carevića Nikolaja od opasnosti u Japanu“c na Beloj planini je podignut krst, u narodu prozvan Carski, visine 10,65 metara.
Zatim se javila ideja o gradnji manastira. Mesto buduće gradnje osveštano je 1893. godine. Međutim, tri godine nakon izgradnje crkve, 1897. godine progutao je požar, jer je bila napravljena od drveta.
Godine 1902. na Beloj planini položen je kamen temeljac za novu crkvu. Ogroman hram je dugo građen da bi otvorio vrata za vernike 1917. godine. Nakon dolaska boljševika na vlast došlo je teško vreme i za crkvu, pa je manastir zatvoren 1923. Crkva je povratila svoju imovinu nakon pada komunističke vlasti, a devedesetih je započeta obnova manastira koji danas pleni svojom lepotom.