Perović kaže da su medvjedi u ovom dijelu godine, pred hibernaciju, aktivniji u potrazi za hranom i dodaje da je lijepo vidjeti da je snimljeni medvjed u dobrom stanju.
“Zbog visokih metaboličkih zahtjeva, medvjedima je potrebna visoka dostupnost hrane i prostrana staništa. Posebno tokom jeseni, medvjedi su u procesu pojačane ishrane kako bi prije nastupajuće zime sakupili dovoljne rezerve masti koja će im osigurati miran zimski san. Ovo sve upućuje na zaključak da medvjedi viđeni u ovom periodu godine prelaze veće udaljenosti u potrazi za hranom i nije iznenađenje ukoliko se primjete u blizini saobraćajnica ili naseljenih mjesta“, kaže sagovornik Sputnjika.
Medvjedima daju imena
Kad su u pitanju podaci vezani za veličinu populacija mrkog medvjeda i vuka u Crnoj Gori, kaže Perović, država raspolaže samo podacima koji potiču od Lovačkog saveza Crne Gore, što znači da nijesu sakupljeni na naučno prihvatljiv način.
„Ti podaci nažalost ne odslikavaju pravo stanje na terenu, posebno kad je u pitanju veličina populacije vuka. Sva naša terenska istraživanja pokazuju da je vuk ugrožena vrsta u Crnoj Gori, dok država manipuliše podacima iz samo njima znanih razloga i to traje već duži vremenski rok“, kaže Perović.
Zabrinjava ga, kako napominje, i nezainteresovanost nadležnih institucija da se na kvalitetan način bave ovom oblašću.
Na Durmitoru su označeni Goranka i Bato
© Sputnik / Sputnjik
Mrki medvjed viđen kod Šavnika nema ime, ali Perović ističe da su u Crnoj Gori do sada označene četiri jedinke mrkog medvjeda sa GPS/GSM ogrlicom, prvi medvjed Nikola (CG001), označen od strane Asocijacije Parkovi Dinarida uz pomoć rendžerske službe na teritoriji Nacionalnog parka „Biogradska Gora“ tokom jeseni 2017. godine. Nakon toga je označen medvjed Borko (CG002) u Pivi, u jesen 2020. godine, i dvije jedinke na teritoriji Nacionalnog parka „Durmitor“, Goranka (CG003) i Bato (CG004) koji su označeni od strane Centra za zaštitu i proučavanje ptica u saradnji sa Veterinarskim fakultetom iz Zagreba tokom ljeta 2021. godine uz pomoć rendžerskih službi ova dva parka.
Prema rečima sagovornika Sputnjika, telemetrijsko praćenje medvjeda se ne može sprovoditi sistematski i na cijelom području njihove raprostranjenosti.
„Dobijeni podaci su od velike važnosti iz više razloga: mogu poslužiti za razvoj metoda monitoringa, neposredno se dobijaju podaci o kretanju i aktivnosti označene jedinke a posredno o veličini i izboru životnog prostora kao i upotrebi tog prostora i ritma aktivnosti“, objašnjava Perović.
Dodatno, može se doći do informacija vezanih za kompleks reprodukcije, zdravlju, uzrocima smrtnosti i trajanja života.
Na kraju, kako ističe Perović, svi ovi podaci njihovom detaljnom analizom pomažu da se izrade kvalitetni planovi upravljanja čije sprovođenje ima za cilj osiguranje suživota između krupnih zvijeri i čovjeka.
U Pivi registrovali 26 medvjeda
Perović ističe da je izolacija DNK iz uzorka izmeta, odbačene dlake ili tkiva danas rutinska metoda za određivanje veličine populacije medvjeda i vukova.
Kako navodi, posle dva sakupljanja uzoraka za vrstu mrki medvjed na teritoriji LD „Bajo Pivljanin“ iz Plužina i Lovišta posebne namjene „Piva“ čije se granice u najvećem dijelu poklapaju sa granicama Parka prirode „Piva“, u jesen 2017. i od septembra do decembra 2018, ukupno je determinisano 26 različitih jedinki, od toga 19 mužjaka i 7 ženki.
„Teritorija Pive je izuzetno stanište za mrkog medvjeda“, kaže Perović uz zahvalnost lovcu Mirku Vukoviću bez čije pomoći, kako kaže, ne bi bila moguća uspješnost prve sezone sakupljanja uzoraka.
Sagovornik Sputnjika ističe da mrki medvjed i vuk predstavljaju najvrijednije predstavnike biološke raznolikosti Crne Gore čijeg značaja nismo svjesni.
„Za sada, javnost je bila upoznata sa odstrijeljenim medvjedom u kanjonu Tare u blizini Mateševa 2018. godine, medvjeda u kanjonu Male Rijeke 2020. godine, ženke-majke u Beranama u februaru ove godine, zatim Parku prirode „Dragišnica-Komarnica“ u maju mjesecu takođe ove godine. Sve ovo ukazuje da medvjed, iako je strogo zaštićena vrsta, ugrožena od krivolova u mnogo većem stepenu. Za vuka, izlišno je i govoriti. Većina lovačkih društava ne želi ili nije u mogućnosti da se sa svojim kapacitetima bori protiv krivolova“, ističe Perović, dodajući da ni nadležne institucije nisu zainteresovane da se time bave kako valja zbog čega cvjeta krivolov.
„Brojni slučajevi ubijanja divljih životinja na način koji zakon prepoznaje kao krivično djelo pokazuju da je praksa nedozvoljenog lova na zaštićene vrste već duži period prisutna u Crnoj Gori.“, kaže Perović.
Za pet godina 127 krivičnih djela nad životinjama
U periodu od 2013. do 2018. godine pred tužilaštvima Crne Gore postupalo se po ukupno 127 prijava za krivična djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa. Od toga sue čak 84 krivične prijave odbačene. Pravosnažno je okončano 13 predmeta u odnosu na 14 lica, pri čemu su donijete osuđujuće odluke u odnosu na 12 lica, u odnosu na jedno lice je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, i u odnosu na jedno lice je donijeta oslobađajuća presuda.
Govoreći o vrsti osuđujućih presuda, u najvećem broju izricane su uslovne osude, u odnosu na 6 lica izrečena je kazna rada u javnom interesu, novčana kazna utvrđena je u odnosu na tri osuđena, a u odnosu na jedno lice izrečena je kazna zatvora u trajanju od 30 dana zbog krivičnog djela nezakonit lov.
„Pored ovakve statistike, postoji i jasna „tamna brojka“ ekoloških delikata, neevidentiranih krivičnih djela usljed faktičkog zanemarivanja aktivnosti na otkrivanju, a pogotovo na procesuiranju ovih delikata. Specifičnost ekološkog kriminaliteta ukazuje na to da značajne aktivnosti treba sprovesti radi prevencije ekološkog kriminaliteta, jer je zakašnjela reakcija kada se ovaj problem nađe u sudnici, kao što pokazuju navedene brojke o procesuiranim slučajevima“, kaže Perović.