SRBIJA

Kad bi znao da progovori: Tužna priča o prvom traktoru proizvedenom u Srbiji

Priča o poslednjem sačuvanom primerku prve serije srpskih traktora, najbolje ilustruje trenutnu situaciju industrije poljoprivredne mehanizacije u Srbiji. Jedini sačuvan „Zadrugar T-08“, proizveden u Rakovici pre sedam decenija, nalazi se u Kulpinu.
Sputnik
Zelena mašina, prvo čedo naših inženjera, parkiran je u ćošku trošne zgrade bivše konjušnice, kovačnice i mašinske radionice. Okrenut leđima, u prostoriji oljuštenih zidova, kao da prkosi, dok čeka rasplet restitucije imovine nekadašnje imperije porodice Dunđerski, koja je pre rata posedovala ovo imanje.
Kada je sišao sa proizvodne trake (ukupno napravljeno 2.528 komada), „T-08“ predstavljao je nadu da su godine gladi ružna prošlost, a da će paori i seljaci, udruženi u zadruge, konačno sa žitnih polja dobijati veće prinose.
„Proizvođač je bila nekadašnja Industrija motora Rakovica, koja ga je pravila od 1951. do 1954. godine. Prototip je izrađen 1949. godine i bio je izložen na Zagrebačkom velesajmu. Pored modela „Zadrugar T-08“, izrađena su još dva modela – „Udarnik“ i „Rakovica“, ali je samo „Zadrugar“ ušao u serijsku proizvodnju“, za Sputnjik priča Filip Forkapić, viši kustos Muzeja Vojvodine.
Prema njegovim rečima, 2013. godine, sredstvima Ministarstva kulture i informisanja započet projekat konzervacije i restauracije prvog jugoslovenskog traktora. Urađena je tek prva, početna faza.
Dvorac Dunđerski u Kulpinu

Snimali se filmski hitovi

Muzejski kompleks u Kulpinu, sa materijalnom podrškom države i rešenim pravnim statusom, predstavljao bi jedinstven biser evropske kulture. Do pre par godina, godišnje, preko deset hiljada ljudi dolazilo je da se divi jedinstvenim muzejskim eksponatima.
Pored „Zadrugara“, tu se nalaze traktori, parna lokomobila, plugovi, sejalice, krunjači za kukuruz, plugovi, kola, sanke stari i po sto godina, proizvdeni u SAD, Britaniji, SSSR-u, Nemačkoj, Mađarskoj... Prema Forkapićevim rečima, ideja vodilja je da sve predmete dovedu u radno stanje pa kada dođu posetioci da ih pokrenu i demonstriraju njihov rad.
Najatraktivniji deo kompleksa – Veliki dvorac, danas je zatvoren zbog prokišnjavanja krova.
„Stalna postavka stilskog nameštaja i predmeta primenjene umetnosti su sklonjeni i povučeni, jer je u dvema prostorijama urušen deo plafona. To je delimično sanirano, ali pošto su nerešeni imovinsko-pravni odnosi zbog restitucije, nemoguće je da još ulažemo“, objašnjava Forkapić.
A o kakvom je bajkovitom kopmleksu reč, govori činjenica da su se ovde snimali brojni inostrani i domaći filmovi i serije – Gavran (Rejven), Senke nad Balkanom, Santa Marija dela Salute, Jagodići, Crveni mesec...

„Muzejski kompleks Kulpin je okružen parkom, površine blizu pet hektara, gde je na prednjem delu takozvani francuski park, a u zadnjem takozvani engleski park. U njemu se nalazi oko pedeset različitih biljnih vrsta. To pruža mogućnost za realizovanje brojnih programa iz oblasti biologije, hortikulture, pejzažne arhitekture i drugih srodnih naučnih disciplina“, dodaje rukovodilac muzejskog kompleksa.

1 / 6
Muzej u Kulpinu: Američki traktor
2 / 6
Muzej u Kulpinu: Parni lokomobil
3 / 6
Muzej u Kulpinu: Poslednji sačuvani traktor T-08
4 / 6
Poljoprivredni muzej u Kulpinu, stalna postavka
5 / 6
Poljoprivredni muzej u Kulpinu, stalna postavka
6 / 6
Poljoprivredni muzej u Kulpinu: Vetrenjača

Poljoprivredni muzej

Posebna čarolija muzejskog kompleksa u Kulpinu je poljoprivredni muzej. Zgrada bivšeg magacina za hmelj je najbolje očuvana. Objekat je u autentičnom stanju s početka 20-og veka. Posetioci, već sa vrata, dok koračaju drvenim stepenicama, osećaju prijatan miris sušenog žita. Na tri sprata izložena je azbuka i abeceda proizvodnje kukuruza, pšenice, hmelja, konoplje, prerade kudeljnog vlakna, duvana, kao i stočarske proizvodnje – govedarstva, mlekarstva, svinjarstva, ovčarstva...
Najzaslužniji na prikupljanju bogate zbirke bio je dr Veselin Lazić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Dolaskom u Poljoprivredni muzej 1999. godine, Filip Forkapić je nastavio započeti posao na popunjavanju već postojećih zbirki, kao i formiranju novih fondova.
„Predmete prikupljamo od pojedinaca, ustanova, organizacija i drugih, kako poklonima, donacijama, tako i otkupom. Problem kod otkupa je u tome što zbog teškog ekonomskog stanja u Srbiji, vlasnici žele da prodaju muzeju raritete. Problem je njihova precenjena vrednost za otkup, koja znatno prevazilazi realnu cenu. A mi smo državna ustanova i sredstva za kupovinu su minimalna. Tako nažalost, mnoge stare pooljoprivredne alatke i mehanizacija ne završavaju u muzeju gde im je mesto, nego nepovratno nestaju i često završavaju na otpadima sekundarnih sirovina, kao staro gvožđe“, zaključuje sagovornik Sputnjika.
Fond muzeja danas ima 960 predmeta. A prema Forkapićevim rečima, potrebna je veća podrška države, kako bi bismo od nepovratnog nestajanja sačuvali naše bogato agrarno nasleđe.
EKONOMIJA
Istražujemo: Šta se srpskim vozačima više isplati – benzinci ili dizelaši kojima se u EU crno piše
Komentar