Prva tačka dnevnog reda su izbori i imenovanja, a odmah nakon toga odbornici će raspravljati o „građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati u vlasništvo Crnogorske pravoslavne crkve“, prenose crnogorski mediji.
Potpisnici inicijative navode da je „vlasnik manastira prestonica Cetinje“ i ističu „da su svetinju čije vraćanje CPC-u traže, gradile generacije Cetinjana i Crnogoraca, među kojima i preci ili deo predaka potpisnika ove inicijative“
„Ona je već decenijama bila nedostupna i zabranjena za korišćenje vernicima i sveštenstvu CPC i suverenističkim građanima naše prestonice“, stoji u inicijativi.
Međutim, tvrdnju da je manastir „vlasništvo“ prestonice nedavno je pravnim argumentima osporio koordinator Pravnog saveta Mitropolije crnogorsko-primorske Igor Balaban
„Svojinu nad Cetinjskim manastirom uvek je imala i danas ima Mitropolija crnogorsko-primorska, a svako pozivanje na navodno vlasništvo prestonice Cetinje nad svetinjom pokušaj je prevare građana“, poručio je Balaban.
On je objasnio da je u novije vreme, po prvoj evidenciji katastra za katastarsku opštinu Cetinje jedan iz 1958. godine, manastir bio upisan na Dobro Pravoslavne Crkve – Cetinjska Mitropolija, a na osnovu detaljnog premera i formiranjem katastra nepokretnosti 1976. godine upisuje se na Manastir Sv. Petra, kako se vodi i danas na osnovu rešenja Komisije za izlaganje i utvrđivanje stvarnih prava na nepokretnostima iz 1996. godine.
„Do zabune koja je, međutim, nastala poslednjih petnaestak godina, da neki pomisle da je Cetinjski manastir u svojini prestonice, došlo je zbog rešenja Područne jedinice Cetinje Uprave za nekretnine Crne Gore iz novembra 2005. godine da se na celokupnom gradsko-građevinskom zemljištu u KO Cetinje jedan (ali i u KO Rijeka Crnojevića) upiše državna svojina prestonice Cetinje sa pravom korišćenja postojećih i stvarnih titulara svojine. Dakle, svojina prestonice je upisana na sve nepokretnosti, uključujući privatne, a svi stvarni vlasnici, ne samo manastir, jednim su potezom, bez vođenja posebnih postupaka, postali samo korisnici svoje sopstvene imovine“, kazao je Balaban.
Ustavni sud Crne Gore je, navodi on, odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, koji je u međuvremenu potpuno prestao da važi, na osnovu kojih je ovakav upis izvršen proglasio neustavnim i stavio ih van snage.