"Zapalio je veliki duh vjere, koja nas je obasjala. Bog je kroz njega došao naročito do mlađih. Tako govori i djela čovjek kome ne treba katedra rektora, da bi došao do đaka Božijih. Do svog naroda. On i dalje drži čas".
Ovako je predsednik Prave Crne Gore Marko Milačić na svom profilu na Fejsbuku reagovao na informaciju da je Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve razrešio Gojka Perovića sa mesta rektora Cetinjske bogoslovije.
Njegovu objavu prenosimo u celosti:
Gdje se moja cijela Srpska pravoslavna crkva tako uzvisila u zadnjim vremenima, do u ovdašnjim litijama? Ko ih je najviše, iako ne treba izdvajati, iznio na svojim plećima, likom svojim, riječju svojom, djelom svojim?
Mitropolit Amfilohije, Vladika Joanikije, Vladika Metodije, Rektor Gojko, a uz njih, i sa njima, svo naše sveštenstvo i cijeli naš narod. Velikani naših vremena i naše velike Slobode.
Otac Gojko je jedno od najljepših duhovnih lica jedne od najsvjetlijih iskri cijelokupne naše Crkve u novijoj istoriji našoj, a to su naše istorijske, vanvremene litije.
Njegove suze u Manastiru na Cetinju, one suze za našu braću čija srca se još nijesu otvorila za ljubav, biblijski je trenutak za vječnost, u srcu Njegoševe Crne Gore. Suze koje su imale i imaju roditelja.
Čudni su putevi Gospodnji. Sve, ipak, ima svoj dublji smisao, trag i put: kao i naše Litije koje su izronile iz dubina naše potisnute Duše, tako će i ovo doći na svoje, za dobrobit svih nas.
Oče Gojko, hvala ti za ogromnu ljubav koja samo nastavlja da se izliva, a sa koje “katedre”, zar je to i važno u poređenju sa vječnošću i životom budućeg vijeka?
Pročitajte još: