„Neka kaže Milo i sve će biti drugačije“ — vjerovatno je najbitnija rečenica iz trosatnog intervjua Marovića, koja plastično opisuje pravu prirodu vladanja u Crnoj Gori i svu „nezavisnost“ ključnih državnih institucija. Nju, po svjedočenju nekadašnjeg predsjednika državne zajednice Srbija i Crna Gora, navodno izgovara specijalni državni tužilac Milivoje Katnić prilikom Marovićevog isleđivanja u tužilaštvu i pregovora o visini Marovićeve kazne.
Značajne poruke i priznanja Marovića
Ukratko, specijalni tužilac Katnić u ovoj kratkoj rečenici Maroviću poručuje da je Đukanović apsolutni gospodar sudbine, i života i smrti u Crnoj Gori, te da samo od njegove volje zavisi Marovićeva i budućnost njegove porodice.
Iako su mnogi od intervjua glavnog ideologa DPS-a očekivali mnogo više, za one delikatne slušaoce pokazalo se da je i to dovoljno. Da je to tako, potvrdio je na današnjoj konferenciji za medije sam Milivoje Katnić, saopštivši da je osuđeni Marović sinoć vršio „propagandu“ i nazvavši pritom predsjednika „Atlas grupe“ Duška Kneževića — „Gebelsom“.
„Plan ’Gebelsa‘ bio je da se glavni specijalni tužilac pokaže kao lice koje dobija naloge od Đukanovića o tome ko će biti uhapšen, ko neće i da se vode manje-više politički procesi“, naveo je Katnić.
Pa uprkos činjenici da je Interpol kao politički motivisane trajno odbacio crvene potjernice za Duškom Kneževićem, Džozefom Asadom i Aronom Šavivom — osobama koje su 2016. navodno bile akteri pokušaja „držanog udara“ u Crnoj Gori, Katnić je ustvrdio da „svi dosadašnji postupci pokazuju da se na njega i njegov tim ne može uticati“.
Pored ovog veoma značajnog priznanja dugogodišnjeg prvog Đukanovićevog saradnika — da od volje jednog čovjeka, a ne od nezavisnih institucija zavise sudbine ljudi u Crnoj Gori, reklo bi se da po mnogima i sama vizuelna pojava prilično zdravstveno oronulog Svetozara Marovića predstavlja snažnu poruku naročito simpatizerima DPS-a — a ona doslovce glasi da jednoga dana svi možete završiti kao Svetozar Marović, ma koliko Đukanoviću bili lojalni.
U tom smislu, naročito surovo zvuči Marovićeva reminiscencija o kafi sa Đukanovićem u restoranu „Dali“ i to samo dan prije njegovog hapšenja i odvođenja u zatvorsku samicu, te Marovićevo neshvatanje kako je osoba koju je smatrao prijateljem sve to mogla da učini njemu i posebno njegovoj porodici.
Sa druge strane, Marovićevo naknadno osvešćivanje i saznanje da je vjerovatno, između ostalog, kao krupna riba i sam bio žrtva prineta na oltar crnogorskih NATO integracija, te da je Đukanoviću posebno smetala njegova jaka pozicija u Budvi, umnogome danas objašnjavaju korupciju i nasilje koji se dešavaju u prijestonici crnogorskog turizma, a to je osnovni aksiom da — onaj ko ne gazduje Budvom, očigledno ne može gazdovati ni Crnom Gorom!
Marovića u zatvoru posjetio samo Amfilohije
Takođe, priznanje dugogodišnjeg drugog čovjeka DPS-a da su ga kada su vidjeli njegov pad svi prijatelji i poznanici napustili, te da je jedina osoba koja je samoinicijativno otišla da ga utamničenog posjeti u zatvoru u Spužu bio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, nedvosmisleno govori ko su osobe i institucije koje su u današnjem svjetu spremne da jedine ispoštuju vječno ljudsko dostojanstvo.
Nema sumnje da Marovićev slučaj i njegova lična drama slikovito opisuju kakva je stvarna priroda vlasti i moći i na primjeru male Crne Gore. Takođe, nema sumnje i da je Marović sinoć uputio poruku da se izbori dobijaju isključivo radom na terenu i uz snažno prisustvo opozicije na svih oko 1.200 biračkih mjesta u Crnoj Gori. Tokom trosatnog intervjua od svega što je izgovorio Svetozar Marović, bitni su bili samo detalji. A đavo je, kao što je i poznato, uvijek u detalju...