Litije se dešavaju dugi niz godina, a ne samo ove sedmice ili meseca, kaže sveštenik Gligorije Marković.
„Trenuci u kojima dođe do sagledavanja su oni koji čine prekretnice i tada izbor koji činimo jeste uspeo izbor našeg puta. Ono što definiše pripadnost celom ovom podneblju srpskog pravoslavnog naroda jeste upravo hrišćanstvo i duh iz koga se ne iskoračuje bez zaborava. Zajednički činilac svih tih litija jeste molitveno sabranje u bogočoveku koji je zapravo osveštan narod,” rekao je paroh Marković.
On objašnjava da je onaj trenutak u kome je narod stupio na scenu zapravo onda kada je Sveti Sava proneo duh kroz sve srpske zemlje, koje u njegovo vreme nisu bile jedinstveno carstvo ili prostor ali je jedan jedinstveni duh vladao njima, a to je bio taj duh hrišćanstva.
Marković dodaje da naša istorija nije prosto istorija nekog naroda koji bitiše na zemlji, već je sveštena istorija naroda koji ovde sada svoju sadašnjost i budućnost crpi iz događaja večnosti.
„To je glavna vodilja i zato to nisu prosti hodovi ulicama, to su molitvena sabranja nekog koji zna šta treba da svedoči i ka čemu je to svedočanstvo usmereno. Ono ne sme da bude usmereno ka nekoj državnoj instituciji, nego ka neodstupanju od toga da smo hrišćanski, zavetni narod. I kosovski boj je jedna litija i seobe Srba su litije, jer to nisu bile selidbe u neko mesto gde će biti udobnije. Ne, to je bio hod u carstvu božjem i litije su molitveni skup gde smo učesnici carstva nebeskog“, rekao je paroh hrama Svetog cara Konstantina i Jelene.
Ovi procesi, kaže sveštenik Marković, ne rešavaju se sami od sebe i treba podsetiti i da je molitveno putovanje bilo i ono Arsenija Čarnojevića koji je vodio srpski narod zajedno sa svetinjama i sa moštima.
„To je bio jedan dramatičan trenutak u kome se hoda iz smrti u život, to je trenutak u kome se stalno sagledava krst verujući u vaskrsenje“, naglasio je naš sagovornik.