Jedna od udarnih tema medija bliskih vlastima u Crnoj Gori proteklih dana odnosi se na sve učestalije „paljenje crnogorskih zastava“, koje režimski mediji i analitičari pokušavaju da povežu sa litijama Srpske pravoslavne crkve i građanima koji u njima učestvuju.
Poslednjih dana u medijima se pojavilo nekoliko indikativnih snimaka gdje djeca i maloljetnici, najčešće u okviru škole, pale crnogorsku zastavu, a ogroman prostor dobio je i slučaj iz Budve, kada su tri osobe uhapšene pod sumnjom da su zapalila crnogorsku zastavu koja se vijorila na jednom od jarbola na Slovenskoj plaži.
Paljenje crnogorske zastave - akcija „lažne zastave“
Zvanični narativ vlasti je da je cilj ovih „skandaloznih akcija“ nestanak Crne Gore i Crnogoraca i „pretvaranje Crne Gore u velikosrpsku ili velikorusku guberniju, pri čemu se kao krivci apriori označavaju vjernici SPC i ljudi koji proteklih mjeseci masovno posjećuju litije.
I dok na ovaj način traje kampanja da su građani koji su ustali u odbranu svetinja zapravo „rušitelji Crne Gore“, sa druge strane, brojna su i mišljenja da je paljenje crnogorskih zastava zapravo akcija – „lažne zastave“, te da na taj način vlast želi ponovo pripremiti predreferendumski ambijent, u kojem bi prikazala sebe kao branitelja države od Srpske pravoslavne crkve.
Što se tiče slučajeva paljenja zvanične zastave Crne Gore, analitičar Boško Vukićević za Sputnjik ističe da ne postoji normalan i civilizovan čovjek koji takav sraman čin ne bi osudio, ali i dodaje da po njegovom mišljenju postoje samo dvije mogućnosti u vezi sa mogućim izgrednicima.
„Prva je da je to djelo samog montenegrinskog režima, koje se tradicionalno uvijek bavi takvim stvarima prilikom pokušaja obesmišljavanja svakog legitimnog vida otpora vlastima. I druga – da su izgrednici zaista šovinisti koji su u tolikoj mjeri glupaci da ne primjećuju štetu koju prave strani za koju se navodno bore.“
„Međutim, nijedna mogućnost ne može povezivati slučajeve paljenja zastave sa litijama, i takva konstrukcija je sramotna i podla. Naprotiv, litije su primjer molitvenog i dostojanstvenog hoda, dok crkveni velikodostojnici na svakoj od njih upućuju posebne molbe učesnicima da ne prave niti najmanji mogući incident i provokaciju“, kategoričan je Vukićević.
Oživljavanje predreferendumskog narativa
Sličnog stava je i analitičar i dugogodišnji novinar Matija Nikolić, koji smatra da se situacija u Crnoj Gori nakon masovnog izlaska građana na litije, od strane režima pokušava svesti na potpunu referendumsku kampanju, kojoj je Đukanović sada morao da pribjegne.
On dodaje da je režim, vidjevši da se uvalio u ozbiljan problem nakon izglasavanja zakona o slobodi vjeroispovjesti, sada svoju poziciju brani „skoro fašističkim tezama“, u kojim su ljudi u litijama ludaci i antidržavni i anticivilizacijski elementi koji su primjereniji srednjem vijeku ili nekim drugim društvima.
„Đukanović upotrebljava tezu austrougarskih osvajača o velikosrpskoj agresiji, i sada koristi sve što može da to potkrijepi, kao što su paljenja crnogorskih zastava – ko god da ih je palio i kao da niko nema šta pametnije da radi“, ocijenjuje Nikolić za Sputnjik.
Ovaj analitičar ističe da je sve to nažalost posledica okolnosti da vlast u Podgorici i dalje tvrdoglavo ide po starom izdiktiranom geopolitičkom pravcu stranih okupatora, u kome su Albanci i Hrvati prijatelji, a Srbi neprijatelji.
„Nevjerovatna je drskost Mila Đukanovića da u trenutku kada se njegovoj moći suprostavila većina građana Crne Gore – ne podnese ostavku, što bi se dogodilo u svakoj normalnoj i demokratskoj zemlji“, smatra Nikolić.
Naš sagovornik nema dilemu da sve ukazuje da predsjednik DPS-a ne odustaje od svoja dva cilja - da pobijedi na izborima i da otme svetinje. Sa druge strane, narod na litijama šeta jer je, kako zaključuje, „u Bogu našao spasenje i crkvu koja ga ovog puta neće izdati“.