Ko je u stvari destabilizovao Crnu Goru i izazvao krizu sa nesagledivim posledicama

Dok Crna Gora optužuje Srbiju i Rusiju za destabilizaciju situacije, evidentno je da je krizu izazvao naopaki Zakon o slobodi veroispovesti kojim je udareno na prava Srba i na srpske svetinje u Crnoj Gori.
Sputnik

Sinoć se u Beogradu dogodio još jedan „necivilizacijski atak na Ambasadu Crne Gore i crnogorsku zastavu“, saopštio je crnogorski premijer Duško Marković, ističući da je „zaprepašćujući odnos vlasti Srbije“.

„Crna Gora je još jednom pred izazovom odbrane nezavisnosti i slobode. Sačuvaćemo našu Crnu Goru uprkos mržnji kojom je zasuta od istih aktera unutar i van njenih granica”, poručio je crnogorski premijer, koji je za destabilizaciju prilika u Crnoj Gori nakon izglasavanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, upro prstom na zvanični Beograd, ali i na vjerni narod Crne Gore, koji u desetinama hiljada svake večeri prisustvuje molitvenim šetnjama širom crnogorskih gradova.

Ko je kriv za destabilizaciju Crne Gore

I dok na društveni mrežama i u medijskom i političkom teatru već danima traju međusobne optužbe — ko je kriv za destabilizuju Crne Gore (pri čemu zvanična Podgorica optužuje čak i Rusiju), analitičar Boško Vukićević nema dilemu da je upravo „montenegrinski režim“ izglasavanjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je usmjeren protiv pravoslavnog bića Crne Gore, pokrenuo nezapamćenu krizu i destabilizaciju zemlje.

Kako pojašnjava, za potrebe izglasavanja spornog zakona država je praktično od starta dovedena u vanredno stanje, sa velikim brojem policije i oklopnih vozila koji su opkoljavali institucije na dan glasanja. Imajući sve to u vidu, zapanjuje zamjena teza premijera Markovića, tj. njegova tvrdnja da državu destabilizuje neko drugi, a ne upravo montenegrinski režim čiji je on jedan od osnovnih činilaca, ističe Vukićević.

„Vlasti u Podgorici su u proteklom periodu uporno vodile politike čija je antisrpska suština bila ideja vodilja, a frontalni napad na Crkvu je samo kulminacija takve režimske strategije. Stoga je lažno režimsko čuđenje gnjevu naroda koji je pogođen takvim politikama, kao i gnjevu cjelokupnog srpskog naroda, jer je bilo samo pitanje trenutka kada će se takav akumulirani bijes i energija osloboditi. Sve su prilike da se taj trenutak desio onda kada je vlast odlučila da ’udari‘ na Crkvu. Međutim, čini se da se u sprovođenju sveobuhvatne antisrpske strategije montenegrinska vlast preračunala, tj. da nije očekivala ovako masovno prisustvo slobodnog i vjernog naroda na ulicama“, ocjenjuje Vukićević za Sputnjik.

Naš sagovornik dodaje da je „montenegrinski režim“, imajući u planu da neustavnim i nepravednim zakonom prouzrokuje dodatne nedaće i nesreće populaciji koju decenijama progoni, takvim politikama ostvario kontraefekat, tj. napravio goleme probleme samom sebi.

„Mišljenja sam da ovih dana vlast u Podgorici preživljava najveću krizu u toku svoje trodecenijske vladavine, a 100.000 ljudi na ulicama crnogorskih gradova osnovni su pokazatelj toga“, tvrdi Vukićević.

Narod odlučan da brani Crkvu

Suočen sa nepobitnom činjenicom da je većinska Crna Gora ovih dana na ulicama, premijer Marković političko preživljavanje režima pokušava da ostvari sredstvima koja su inače karakteristična za politike DPS-a, tj. kreiranjem podjela i nesloge u protivničkom taboru, smatra naš sagovornik.

„Tako se lansira uobičajena retorika vlasti o neophodnosti ’odbrane države‘ i o suprotstavljanju onima koji ’mrze Crnu Goru‘. Međutim, pitanje je da li će ova beskrajno puta ponovljena i izlizana retorika imati ikakvog uticaja na narod koji se okuplja na ulicama, a koji je u nekoliko dana protestnih šetnji već ostvario slogu i zajedništvo, odlučan da brani Crkvu bez obzira na to kako se ko nacionalno izjašnjavao. Nepregledna masa okupljenih građana na ulicama svakim je danom sve veća“, podsjeća Vukićević.

„I kod dosadašnjih režimskih vjernih podržavalaca lagano sazrijeva mišljenje da je zapravo jedina ’religija‘ vlasti predstavljena u besomučnoj pljački društvenih resursa i otimačini od naroda za račun nekolicine crnogorskih familija i njima bliskih pojedinaca. Kako za sada stoje stvari, političko preživljavanje montenegrinskog režima iz novonastale situacije bilo bi ravno čudu“, uvjeren je naš sagovornik.

Komentar