To bi se moglo zaključiti nakon izjave predsjednika Crnogorskog turističkog udruženja (CTU) Žarka Radulovića, koji predlaže da bi zbog evidentnog nedostatka radne snage Crna Gora trebalo da počne da uvozi radnike — iz Indonezije i Filipina.
Dok su uprkos velikoj nezaposlenosti Crnogorci istovremeno sve manje spremni da i dalje rade za minimalne plate u crnogorskim hotelima, predsjednik CTU je decidan da se primanja radnika „ne mogu povećati, a da se ne ugrozi biznis“.
(Ne)realna očekivanja
„Ljudi očekuju mnogo više nego što realno mogu da prime“, obrazlaže Radulović, čija je izjava, sudeći po reakcijama na portalima i društvenim mrežama, već izazvala lavinu negativnih komentara u javnosti.
Istini za volju, Radulović u ovakvom razmišljanju nije usamljen, što je potvrdio i predsjednik Odbora za turizam u Privrednoj komori Crne Gore Dragan Purko Ivančević, ocijenivši da će hotelijeri i ugostitelji u budućnosti morati da nedostatak radne snage nadomještavaju iz zemalja trećeg svijeta i to — „onima koji su spremni da rade za plate koje smo spremni da im ponudimo“.
„Da li su niske plate ili je nešto drugo razlog, u svakom slučaju, ova sezona je tek vrh ledenog brijega i svaka naredna će, bojim se, biti sve gora“, predviđa Ivančević.
Plata od 300 evra nije stimulativna
Elem, plata od oko 300 evra koju su spremni da ponude u većini crnogorskih hotela čini se da više nije dovoljno stimulativna, kako za crnogorske državljane, tako i za sezonce koji su na crnogorsko primorje godinama pristizali, ponajviše iz Bosne i Srbije. Trenutno je hit u regionu Hrvatska, koja od Crne Gore nudi duplo veće plate, a prostor se otvorio jer ni domicilni Hrvati više ne žele da rade za platu od 600-700 evra, pa kao stanovnici EU sreću radije žele da okušaju u nekoj od zemalja zapadne Evrope.
Ipak, analitičar Boško Vukićević kao posebno problematično u izjavama nekih od rukovodećih ljudi crnogorskog turizma vidi to što dotični stratešku oblast državne ekonomije i razvoja namjeravaju da temelje na uvozu jeftine radne snage iz inostranstva. Naš sagovornik se s toga pita: „Nije li cilj uspješnog ekonomskog razvoja neke zemlje da se zaposli i bude zadovoljna domaća radna snaga, ili pak ključne razvojne grane treba razvijati na uvozu?“
„Licemjerno je da istaknuti poslenici crnogorskog turizma sada veoma rado vole da primjete da sličan problem sa nedostatkom domaće radne snage ima i Hrvatska, ali istovremeno propuštaju da kažu da dobar dio crnogorske mladosti ide upravo u tu susjednu zemlju, jer su tamo plate u turističkom sektoru bar dvostruko veće“, primjećuje Vukićević za Sputnjik.
„Meni, lično, u izjavama predsjednika CTU najviše ’bode oči‘ njegova zaprepašćenost činjenicom da mnogi mladi ljudi u Crnoj Gori nijesu spremni da rade u njegovim hotelima za 300 evra mjesečno. Tako je u jednom prethodnom skorašnjem obraćanju primijetio da oni koji nijesu voljni da rade za toliku platu, mogu raditi i prekovremeno. Ako imamo u vidu da Radulović sigurno mjesečno zarađuje nekoliko desetina puta više od kategorije koju tako oštro i često kritikuje, najmanje što možemo konstatovati jeste upečatljiv nedostatak empatije i osionost u takvim riječima“, dodaje Vukićević.
Rukovodeća kasta plaćena kao na Zapadu
Ovaj analitičar je ipak uvjeren da je ključni problem u tome što biznis elita u crnogorskom turizmu prevashodno želi da zadrži slična primanja kakva imaju njihove kolege na Zapadu, dok recipročan odnos odbija primijeniti na zaposlene.
„Naravno, i pored toga što tvrde da bi veće plate radnika u turizmu ’ugrozile biznis‘, jasno je da rešenje nije u ’uvozu Filipinaca‘, već da je kucnuo posljednji čas da i privatnici razmisle da ponude veće plate u turističkoj oblasti. To bi, u krajnjem, svakako dovelo do smanjenja zarada koje ima rukovodeća kasta, ali bi sa druge strane i značajno uticalo na ozdravljenje ukupne ekonomije i što je najvažnije, ponudilo bi perspektive života mladosti u Crnoj Gori“, smatra Vukićević.
Podsjetimo, Crna Gora je donedavno imala najnižu minimalnu zaradu od 195 evra, prosječna plata zvanično iznosi 510 evra, dok je minimalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu procijenjena na 647 evra, uz pretpostavku da je odrasloj osobi za normalan život dovoljno dva i po evra dnevno.