Milačić je za Sputnjik rekao da je Bulatović svojim imenom „postao simbol poštenog u politici, nasuprot nečasnog i na sve spremnog“.
Njegovu saopštenje prenosimo u celosti:
„Danas je umro, u njegovim i mojim Kučima, ali nikada neće to što mi je rekao. U moru savjeta koje svakodnevno dobijam, od stručnjaka za kampanje, istraživača javnog mnjenja, svakojakih političkih sveznalica i kojekakvih ’stručnjaka pragmatizma‘, ja ne čujem riječ istina. Većina joj se podsmijava, u vremenu sveopšteg spinovanja i grabeži za moći po svaku cijenu.
A Momir: ’Drži se samo istine i uspjećeš‘. Kada mi je to kazao, a još više danas, znam: istina. Samo što Momir nije mislio samo, bolje rečeno naročito nije mislio samo na politiku, već na uspjeh u životu.
U tom savjetu mladom kolegi političaru on je utkao svoj politički i životni put: zato što je bio puna istina, desio mu se, desio nam se Milo. Momir je ovo: hodajuće svjedočanstvo da se ljudi od istine ne snalaze u vremenu zla.
Ali samo kratkoročno! Ko je uspio, a: Momir ili Milo? To je kao da pitate da li je bolje biti dobro ili zlo. Ako su uspijeh nepismenost, neobrazovanje, laži, izdaje, krađe i kriminal, onda je Momir gubitnik. A ako su uspijeh principi, istina, obrazovanost, borba za prave vrijednosti, čast i obraz, onda je Momir pobjednik. Vi prosudite.
Dobro i zlo se kroz istoriju i kroz vremena manifestuju na razne načine. Kod nas, u zadnje tri decenije, ne slučajno, manifestovali su se kroz dva imena: Momo i Milo. Svojim imenom on je postao simbol poštenog u politici, nasuprot nečasnog i na sve spremnog.
Momir i Milo, kao bijelo i crno, kao nebo i zemlja. U vremenu sveopšteg beščašća Momir, pa i povučen, pa i u svom selu, pa i u svojoj samoći porodične tragedije, ostao je putokaz iz nekog prošlog vremena koji kaže: ’Drži se samo istine i uspjećeš‘.
Pa ti biraj: budi Momir ili Milo.
Ako izabereš da budeš Momir uspjećeš kao čovjek, a za politiku je manje bitno.
Momire, neka ti je laka crna zemlja.“