Čuveni podgorički korzo — ulica Slobode, nekada je bio glavna šetačka zona koja je ujedno najbolje dočaravala i duh stare Podgorice. Korzoom je decenijama defilovalo i staro i mlado. Međutim, to više nije slučaj, a identično je i sa Hercegovačkom i Njegoševom ulicom, kao i svim okolnim ulicama u širem centru grada.
Nekad jako visoke cijene danas su znatno manje, pa se poslovni prostori u najstrožem centru Podgorice sada mogu naći i po cijeni od 10 evra po kvadratu, odnosno za hiljadu evra mjesečno, dok su u Hercegovačkoj ulici (koja je neka vrsta podgoričke verzije Knez Mihailove), vlasnici lokala prinuđeni da rentiraju po cijenama i do 70 odsto nižim.
Ipak, čini se da ni to neće biti od velike pomoći, jer poslovni prostori koji već mjesecima zjape prazni, upozoravaju da je dalji pad cijena neminovan, dok sve više zatvorenih lokala, butika, apoteka, pa čak i kladionica govore da će se negativni trend samo nastaviti.
U ruiniranom stanju je i jedan od nekadašnjih simbola Podgorice, robna kuća „Beograđanka“, koja sada sa Trga nezavisnosti izgleda potpuno prazna i zapuštena.
I dok se Podgoričani se sve više pitaju kako je to „centar otišao iz centra Podgorice“, stručnjaci objašnjavaju da je riječ o tome da je ponuda poslovnih prostora mnogo veća nego potražnja, te da poslovni ljudi i preduzetnici sve manje vide pozitivnu računicu za svoj biznis u tom dijelu glavnog grada Crne Gore.
Sa druge strane, poslovni prostori se sada najviše traže u takozvanom „Siti kvartu“, odnosno dijelu grada u blizini tržnog centra „Delta siti“, što upućuje na paradoks da se centar grada suštinski pomjerio ka periferiji.
Naravno, nije novina da se gradovi vremenom razvijaju i mijenjaju, kao i da je i Podgorica vremenom morala pretrpjeti izmjene. Ipak, mnogi postavljaju pitanje da li je baš normalno da centar glavnog grada neke države vremenom biva sve manje atraktivan i zapušten.