To je samo politička retorika Makrona koji se junači pred Trampom jer želi da postane lider broj jedan u Evropi, kaže Kovačević, uz ocenu da Makron pokušava da ide stopama Šarla de Gola i da od Francuske tobože ponovo napravi svjetsku silu.
— Sve je to, međutim, medijski spektakl, na nivou neoriginalne pozorišne predstave. Sa druge strane, ideja „panevropske“ vojske može da ubrza raspad Evropske unije jer istočnoevropske države kao što su Poljska, Rumunija, Estonija, Litvanija i Letonija imaju povjerenja samo u američke vojne snage u okviru NATO-a. One će radije napustiti Evropsku uniju nego vojni savez sa SAD i Velikom Britanijom.
Kako tumačite rezultate nedavnih izbora u Americi. Pobjedom u Senatu, Tramp se nesumnjivo pokazao kao žilav protivnik američkoj „dubokoj državi“. Šta nam to govori o polarizaciji američkog društva?
— Ovi izbori jasno pokazuju da se ozbiljna kriza i korozija američkog političkog sistema nastavljaju. Rezultati pokazuju da su američke elite žestoko podijeljene i da su spremne na sve da bi njihovi ekonomski i ideološki interesi održali primat. Sve ovo podsjeća na zaključke ove godine objavljene knjige dvojice profesora sa Harvarda, Stivena Levickog i Danijela Ziblata, u kojoj opisuju kako umiru demokratije. Svi segmenti ovog procesa su danas jasno vidljivi na američkoj političkoj sceni, posebno u kontekstu odnosa između moćnih političkih i medijskih lobija. Nažalost, animozitet elita se sve više preliva i na odnose između širokih narodnih masa, što se održava u porastu svakodnevnog nasilja i diskriminacije. Očekujem da, čim ekonomija zaškripi, krene ogroman talas protesta, štrajkova, radikalnih ispada i sličnih dešavanja.
Kolike su Trampove šanse da na bazi rezultata ovih izbora osvoji i drugi mandat?
— Tramp duboko vjeruje da će osvojiti drugi mandat. Mislim da je spreman čak i da ne prizna rezultate izbora ukoliko ne pobijedi. S druge strane, iako su imali pune dvije godine od predsjedničkih izbora, demokrate još nisu opredjelile koherentnu političku strategiju niti su pronašle lidere koji su sposobni da je izvedu. Trenutno oni samo kontriraju Trampu, a od toga je, dugoročno gledano, slaba politička korist. U isto vrijeme, višedecenijska glavna strateška orijentacija američke spoljne politike, koja se oslanja na globalnu vojnu premoć i globalne institucije koje pogoduju američkim nacionalnim interesima, pokazala se kao izuzetno stabilna.
Koliko je američka spoljna politika u tom smislu podložna promjenama? Da li bi Trampov drugi mandat mogao donijeti promjenu politike prema Rusiji?
— Sve što je dosad uradio Tramp ne pokazuje ni najmanju promjenu u tom aspektu. Tramp želi svijet u kome je Amerika i dalje najjača i najuticajnija. On je za američku dominaciju, a ne za multipolarnost. On se samo igra „dobrog policajca“ da bi zbunio druge lidere, ali tu nema suštinske želje za bilo kakvim ustupcima. Zbog toga ne očekujem bilo kakvo poboljšanje u odnosima sa Rusijom ili Kinom.
U vodećim evropskim prijestonicama vlada dosta zabrinutosti povodom moguće likvidacije Sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa. Šta mislite, koliko bi izlazak SAD iz tog sporazuma zaista bio opasan po svjetski mir?
— Ovaj sporazum već ne postoji. Sve velike sile su ga tajno kršile, a neke, kao Kina, nisu njime bile ni obavezane. Visoka međunarodna politika je bazirana na ravnoteži moći, a ne na sporazumima i deklaracijama. Ukoliko SAD povećaju broj raketa u Evropi ili ih pozicioniraju bliže granicama Rusije ili Kine, ove dvije države će odgovoriti istom mjerom. Kao odgovor na rakete u Poljskoj i Rumuniji, Rusija može aktivirati bivše sovjetske resurse na primjer na Kubi i osnažiti ih novim vojnim oruđima.
Kako u tom ključu vidite ponašanje NATO zemalja koje su pripadale bivšem istočnom lageru, pa i Crne Gore. Da li bi one bile kadre da se sjutra odupru eventualnim američkim pritiscima da rakete sa kopnenim pozicioniranjem razmjeste i na njihovoj teritoriji?
— Političke elite država koje ste nabrojali, uključujući i Crnu Goru, više su nego spremne da udovolje bilo kakvim zahtjevima iz Vašingtona, a obične građane tih država niti pitaju, niti ih je briga za njihovo mišljenje. Jedini mogući način promjene je smjena vlasti i zamjena elita.