„Imperijalni projekat kojim Srpska pravoslavna crkva besprizorno mijenja i zatire istorijsko nasleđe Crne Gore“ — sintagma je kojom državni list „Pobjeda“ ukratko opisuje posao sanacije i uljepšavanja Crkve Svete Trojice na Rumiji iznad Bara.
Politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori takođe burno reaguju, pa iz Albanske alternative pozivaju da se „zaustavi pohod SPC po djelovima gdje žive Albanci vjekovima“, dok Demokratski savez (Albanaca) od predsjednika Đukanovića traži da se Rumija „oslobodi od okupacije“.
To je ukratko rezultat združenih reakcija analitičara i medija bliskih vlastima u Podgorici, kao i istaknutih albanskih političara na projekat dogradnje crkve na Rumiji, koji je Mitropolija crnogorsko-primorska poduzela tokom oktobra.
Naime, iz Mitropolije su odlučili da limenu crkvu koja je prije trinaest godina helikopterom Vojske Srbije i Crne Gore postavljena na vrhu Rumije oblože kamenom, što je izazvalo reakciju vlasti u Podgorici, pa su inspektori Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT-a) poslati na teren kod crkve da ispitaju o kakvih radovima je riječ.
U međuvremenu, iz koalicije Albanska alternativa pozvali su institucije da se javno izjasne i „zaustave pohod SPC u djelovima gdje Albanci žive vjekovima“, uz zahtjev da se rumijska crkva, shodno odluci Vlade Crne Gore od prije nekoliko godina, ukloni.
„Nije moralno graditi katoličku crkvu u Pljevljima, kao što nije moralno izgraditi džamiju na Žabljaku. Mi smo ponosni da vjerski poglavari Albanaca ne čine ovakve nemoralne radnje, da provociraju građane i pokušavaju da naprave razdor“, poručio je Nik Đeljošaj, predsjednik Albanske alternative.
Još oštrija reakcija došla je od Demokratskog saveza (Albanaca), čiji je predsjednik i dugogodišnji poslanik u Skupštini Crne Gore Mehmet Barthi uputio zahtjev predsjedniku države Milu Đukanoviću, u kojem se navodi da su u toj stranci „dugo čekali i očekivali da konačno bude uklonjena metalna crkva i oslobođen vrh Rumije“.
„…Koju su u ratnom pohodu nelegalno postavili pravoslavna Mitropolija Crnogorsko-primorska, odnosno, Srpska pravoslavna crkva, uz pomoć tadašnje Vojske Srbije i Crne Gore“, kaže se u saopštenju.
Iz DS-a su takođe naveli da Rumija, koja je „kristalno kamenje i bujna gusta trava, a posebno rijetke biljke i njihovi svjetovi, ne trpe miris gvožđa i čelika“, te da crkvu obavezno treba ukloniti:
„To je naša molba i naš zahtjev, zbog čega Vam se obraćamo. Zaustavite zlo“, poručili su Đukanoviću iz Demokratskog saveza Albanaca.
Sa druge strane, iz Crkvene opštine Bar, Mitropolije crnogorsko-primorske, podsjećaju da već „stotinama godina narod podrumijskog kraja u Trojčindanskoj litiji za krstom Svetog Jovana Vladimira iznosi po kamen na vrh Rumije kao svojevrsni zavjet koji se prenosi s koljena na koljeno, vjerujući da će na vrhu ove planine biti obnovljena crkva kada se tu prikupi dovoljno kamenja“.
„Taj zavjet je ispunjen 2005. godine kada je crkva Svete Trojice na Rumiji obnovljena. Tehnički, ona je urađena kako je to tada bilo moguće. Hodeći stopama zavjeta svojih predaka, vjernici Bara i okoline ovih dana su odlučili da materijalizaciji tog zavjeta daju puni smisao i Rumijsku crkvu su, velikim dijelom, obložili upravo tim kamenom koji su njihovi preci iznosili upravo radi toga“, objasnili su iz Crkvene opštine Bar.
Komentarišući najnovije tenzije povodom crkve na Rumiji, analitičar Vojin Grubač primećuje da je „oblaganje crkve Svete Trojice na Rumiji kamenom očekivano i lijepo građevinsko rješenje“, koje će, kako kaže, „izbiti osnovni argument kritičara tog značajnog vjerskog objekta u vezi sa materijalom od kojeg je crkva bila izgrađena u prvoj fazi“, referišući na pejorativan izraz „limenka“ koji su režimski mediji i političari redovno koristili.
„Umjesto da pohvale takvo rešenje i konačni završetak crkvice na Rumiji, koja je simbol pravoslavne Crne Gore i lijepog međuvjerskog sklada pravoslavnog naroda s pripadnicima drugih religija koji uvažavaju pravoslavni narod Crne Gore, svjedoci smo dizanja medijske prašine od strane režimskih jastrebova iz državnih medija u Crnoj Gori. Tako su državni propagandisti radove na crkvi ocijenili kao „cementiranje krađe istorijskog nasleđa“, što predstavlja bezobraznu tezu mutirajuće ideologije jarih i nevaspitanih antiteista, koji ne uvažavaju Mitropoliju crnogorsko primorsku i njene vjernike“, kaže Grubač za Sputnjik.
Koliko su ovakva istupanja režimskih analitičara neartikulisana, prema riječima ovog analitičara, „najbolje pokazuje slučaj što im se u tom medijskom pregnuću pridružio i Nik Đeljošaj, vodeći albanski političar u Crnoj Gori, a za njime i dugogodišnji poslanik Mehmet Bardhi, koji je postojanje crkve na Rumiji ocijenio kao okupaciju albanskih prostora i zatražio njeno rušenje“.
„Kako u Baru živi manje od šest odsto Albanaca, to je jasno da su svojim izjavama Đeljošaj i Bardhi projektovali svoju voljenu ’veliku Albaniju‘ u Bar i na Rumiju, odnosno — tamo gdje joj nije mjesto, i gdje nisu personalno poželjni poslije takvih projava mržnje i ekstremizma“, kaže Grubač.
Da politički paradoks bude veći, ova dva politička piona ispunjena duhom velike Albanije ističu da crkva na Rumiji kvari međuljudske i međuvjerske odnose, previđajući da velikoalbansko nacionalističko divljanje po Crnoj Gori, konkretno po Ulcinju i Tuzima, predstavlja cikličnu pojavu koju oni lično uopšte ne primjećuju, što je indikativno“, jasan je naš sagovornik.
Na kraju razgovora za Sputnjik, Grubač ističe da je završetak gradnje Crkve Svete Trojice javnosti, ako ništa drugo, „nedvosmisleno pokazao da očigledno postoji ideološka sprega velikoalbanskih spikera iz redova albanskih stranaka u Crnoj Gori, i režimskih promotera antipravoslavne propagande“, što je kako zaključuje, „činjenica koju je veoma bitno uočiti“.