Crnogorci protiv Talibana: Rado đetić ide u vojnike

Slanje dodatnih crnogorskih vojnika u NATO misiju u Avganistan znači ne samo nove troškove za prezaduženi budžet zemlje, već je i etički sporno. Ovaj produženi ostanak u Avganistanu od kako je završena ISAF misija nejasan je cijeloj svjetskoj javnosti i naš ostanak tamo može se jedino shvatiti kao učešće u okupacionim snagama, kaže Stefan Đukić.
Sputnik
Crna Gora šalje vojnike u Avganistan

Crna Gora će u NATO misiju „Odlučna podrška“ u Avganistanu do kraja mjeseca uputiti kontingent od dodatnih 29 vojnika, čime će se broj pripadnika Vojske Crne Gore u Avganistanu povećati na maksimum 40.

Crnogorski kontingent će se sastojati od pješadijske jedinice koja će biti angažovana na zadacima zaštite NATO timova za obuku i savjetovanje avganistanskih nacionalnih snaga bezbjednosti, kao i štabnih oficira i podoficira angažovanih na različitim štabnim dužnostima u okviru NATO Komande za obuku i savjetovanje Sjever.

Crna Gora je za osam godina u šesnaest kontingenata do sada angažovala ukupno 418 vojnika u misiji u Avganistanu, a crnogorski zvaničnici su takođe nedavno saopštili da će Vojska Crne Gore svoje pripadnike ubuduće slati i u NATO misije u Iraku i Letoniji, kao i da će jednog oficira uputiti u štabu KFOR-a u Prištini, a drugog u kancelariju za vezu koja se nalazi u Skoplju. 

Naknada dvojici crnogorskih oficira u međunarodnoj misiji KFOR na Kosovu iznosiće 70 evra dnevno, dok je poznato i da su troškovi boravka crnogorskih vojnika u Avganistanu godinama bili oko 140 evra na dan, od čega 100 evra iznosi dnevnica.

Ipak nije tajna da za odlazak u „mirovnu“ misiju u Avganistan, koja za jednog vojnika traje šest mjeseci, postoji poduža lista čekanja. Naprosto, loša ekonomska situacija u zemlji i slab materijalni položaj porodica crnogorskih vojnika učinili su da jedini motiv za odlazak u Avganistan bude novac.

Naravno, veoma važan detalj je i to da sve troškove slanja i upućivanja vojnika koji odlaze u NATO misije širom svijeta snose isključivo matične zemlje koje ih šalju, pa će najavljeno pojačano prisustvo crnogorskih vojnika u više zemalja biti značajno dodatno opterećenje za ionako krhke crnogorske javne finansije, što daje za pravo analitičarima koji tvrde da SAD na taj način od NATO saveznika ubiraju takozvani protekcionaški reket u zamjenu za sigurnosni kišobran Alijanse.

Živjela „Oluja“, bravo Srbijo!

Tu je svakako i druga strana medalje, pa je na primjer poznato da je samo od dolaska prvog kontigenta crnogorskih vojnika u Avganistan, koji datira od septembra 2014. godine, u toj zemlji stradalo preko 32.000 civila, dok su za preko 20 odsto žrtava, prema izvještaju UN, odgovorne upravo „mirovne snage“ NATO-a.

Predsjednik „Pokreta za neutralnost Crne Gore“ Stefan Đukić smatra da bi „povećan kontingent crnogorskih vojnika u Avganistanu morao djelovati otrežnjujuće na čitavo crnogorsko društvo imajući u vidu niz prethodnih izjava crnogorskih zvaničnika datih ovih dana, ali i prethodnih godina.

On dodaje da građani moraju biti svjesni da povećano prisustvo u Avganistanu prije svega znači i dodatne troškove za prezaduženi crnogorski budžet.

„Ovim za početak Ministarstvo odbrane demantuje samo sebe, jer je nedavno navelo da Crna Gora više neće ’biti tuđe bitke‘. Ili je sumnjiva misija SAD u Avganistanu crnogorska bitka, ili mi zaista bijemo tuđe bitke koje nas se apsolutno ne tiču. Dalje, naše NATO članstvo ne košta godišnje kao stan u Budvi, kako je površno govorio bivši NATO koordinator za članstvo, jer održavanje te misije košta više miliona evra. Takođe, NATO članstvo kao što vidimo, ne znači ekonomski bum, nego naprotiv, nove namete kojima finansiramo tuđe ratove i tuđe interese“, ističe Đukić za Sputnjik.

On takođe smatra da je vojno angažovanje u ovoj zemlji koja je 5.625 kilometara udaljena od Crne Gore nakon zvaničnog kraja ISAF misije naročito problematično sa etičkog aspekta. 

„Ne zaboravimo da je ovaj produženi ostanak u Avganistanu od kako je završena ISAF misija, nejasan cijeloj svjetskoj javnosti i da se naš ostanak tamo može jedino shvatiti kao učešće u okupacionim snagama, te da smo za narod Avganistana mi okupatori, odnosno invaziona vojska, što je epitet koji mi nikada u istoriji nismo imali“, dodaje naš sagovornik.

Takođe, i najavu predsjednika Đukanovića da će se crnogorske snage uskoro uključiti u NATO misije u Letoniji i Iraku, Đukić jedino tumači kao dodatno povećanje vojnog budžeta, koji će građani Crne Gore „puniti poslednjim centom plaćenog poreza, te oduzimanjem sredstava prosvjeti i zdravstvu“.

Crna Gora šalje vojnike na Kosovo

Kada je riječ o sve većem slanju crnogorskih vojnika u inostranstvo, portparol Nove srpske demokratije Marko Kovačević za Sputnjik podsjeća da je svojevremeno jedan od osnovnih principa referendumskog separatističkog bloka do 2006. godine bio da Crna Gora ne treba da ratuje za tuđe interese, a kao primjer se navodilo učešće vojnika iz Crne Gore u operacijama vojske SRJ na Kosovu i Metohiji krajem devedesetih godina prošlog veka.

Premda je, kako kaže, cilj tih akcija bila i zaštita stanovnika Kosova i Metohije porijeklom iz Crne Gore, percepcija pomenutih struktura je bila da to nije interes ove države.

„Danas kada kao članica NATO-a Crna Gora šalje svoje vojnike na Kosovo i Metohiju u sastav onih snaga protiv kojih su ratovali 1999. godine, postavlja se pitanje za čiji se interes to radi i gdje je tu interes Crne Gore“, kaže Kovačević, koji dodaje da je isto i sa kontingentom koji se šalje u Avganistan i čiji se broj stalno povećava.

„Kako mene kao poreskog obveznika štiti vojnik koji je u Avganistanu? Da li je zaštita zemlje i građana ako novac nas poreskih obveznika ide na plaćanje smještaja i boravka naše vojske u Avganistanu? Ovakvim načinom djelovanja dovodi se u pitanje svrsishodnost postojanja Vojske Crne Gore, jer ona troši pare iz budžeta, a nije sposobna da zaštiti zemlju ni od jedne opasnosti. Ispada da pare za vojsku u stvari idu na aranžmane onih koji se danas zovu vojnicima Crne Gore, a koji s vremena na vrijeme brukaju državu koju bi trebalo da brane poput Ivana Mašulovića koji je sa Gotovinom i Markačem proslavljao ’Oluju‘. Postojanje takve vojske nema nikakvu realnu svrhu“, zaključuje Kovačević.

Komentar