Finiš bitke: Priština ubacuje igrače Ahtisarija i Olbrajtove — kako Srbi da uzvrate

Statusno neutralni pregovori Beograda i Prištine pod patronatom Evropske unije još nisu okončani, a nepriznato Kosovo već naveliko formira tim za finiš razgovora. Ne samo da preskaču obaveze iz Briselskog sporazuma, kao što je formiranje Zajednice srpskih opština, nego i trče pred rudu.
Sputnik

U želji da se zadovolji, pre svega unutrašnja javnost, „iz vrha“ je u kosovske medije procurila kopija poverljivog dokumenta o strukturi pregovaračkog tima, po kome prištinski tim ima čak osam specijalnih grupa koje predvode međunarodni predstavnici. Dakle, i otvoreno uvode strance u igru. 

Priština na ovaj način kao da želi da pošalje poruku Beogradu da su mnogo jaki, te da tako svima daju do znanja da je stvar unapred rešena u njihovu korist.

S druge strane, nije tajna da se i Beograd priprema za konačni obračun, kao i da ima inostrane savetnike u svom timu… Ali, za razliku od Prištine, Beograd donosi odluke sâm, dok, kako je to jasno rekao i Ramuš Haradinaj, tzv. premijer Kosova, njihovu spoljnu politiku vodi — Amerika. 

Kakav plan ima Amerika: Novi ambasador stiže u Prištinu — govori ruski

U tom kontekstu ne treba da bude iznenađenje što se u timu Prištine nalaze ljudi bliski Martiju Ahtisariju i Medlin Olbrajt — i to ne kao savetnici već kao izvođači — a da se na čelu tog inostranog tima nalazi ozbiljan igrač, Januš Bugajski, Amerikanac poljskog porekla, koji je rado viđen govornik u američkom Kongresu kad god je reč o Balkanu, a naročito o Kosovu.

On nezvanično slovi za najzaslužnijeg što je Crna Gora brzinski postala članica NATO-a, a angažovan je i kao konsultant za istočnoevropske poslove za različite američke organizacije i vladine agencije kao što su Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), ali u nekoj formi i za Ministarstvo odbrane SAD…

Da li bi i Srbija trebalo u finišu pregovora da angažuje strane eksperte u svom timu i koje su to države koje bi mogle i htele da budu na strani Beograda?

Politikolog dr Aleksandar Pavić kaže za Sputnjik da Beograd, što se toga tiče, može da bira.

„Tu su nam na raspolaganju sve države BRIKS-a, počev od Rusije, a možemo da tražimo i kineske eksperte, brazilske, indijske, pa i južnoafričke. Možemo čak da tražimo i eksperte iz država koje su priznale Kosovo, koji se ne slažu sa politikom svoje zemlje po ovom pitanju, a takvih ima u svakoj od tih država, i to su vrlo ugledna imena. Tu uključujem i Ameriku i Veliku Britaniju i Nemačku i Italiju. Dakle, imamo široku lepezu i naravno da nam treba najjači mogući sastav za pregovore“, smatra dr Pavić.

Priština se sprema za završnicu, timove sastavili stranci?

On naglašava da bi naša strana trebalo da se koncentriše na argumente — zašto Kosovo ne može da bude nezavisno. I kako da se ispoštuje Rezolucija 12 44 u bilo kom konačnom rešenju.

„Za to nam svakako trebaju međunarodni eksperti, posebno oni koji podržavaju Rezoluciju 12 44 UN, a takvih je puno. Ali mi moramo da budemo ti koji će nositi dijalog i u kome će naša državna delegacija imati jasan stav poznat javnosti. 

S druge strane, kaže Pavić, albanska strana se ne pita ništa i njihovu politiku vode stranci odavno. 

„Tako da ovo što oni spinuju, samo su kamuflaže i smicalice jer nisu oni ti koji vode pregovore, a njihovi takozvani savetnici u timu su paravan za ljude koji su tu da nadziru i da odgovaraju onima koji se za ovaj proces pitaju — Amerikancima. Kod nas država mora da bude nosilaca pregovora, a tim može, čak i treba da ima strane eksperte, ali zna se ko vodi glavnu reč — Srbija“, kaže dr Pavić.

Kosovski tim se, prema pisanju ondašnjih medija, sastoji od „podtimova“ i osam specijalnih grupa.

Na čelu strukture je „kosovski pregovarački tim“, koji uključuje šefove institucija i lidere parlamentarnih stranaka. Potom, sledi „strateška grupa“ koja se sastoji od šefova parlamentarnih grupa ili njihovih predstavnika i, takođe, predstavnika civilnog društva.

Profesionalne grupe se uključuju: za pravne poslove, finansijske i ekonomske odnose, demarkaciju, pomirenje, nestala lica, za javno informisanje i za primenu sporazuma.

Komentar