Na panelu održanom na „To Be Secure Forum“ u Budvi uoči prve godišnjice članstva Crne Gore u NATO-u ruski mediji bili su jedna od tema, a kako je rečeno, borba protiv ruskih napada dezinformisanjem ne smije biti borba „vatrom protiv vatre“, već bi države trebalo da rade na otkrivanju lažnih vijesti i njihovom otklanjanju.
Na konferenciji na kojoj je učestvovalo preko 400 predstavnika država Jugoistočne Evrope, EU, i SAD, urednik nedeljnika „Cajt“ Štefan Dober ustvrdio je kako „Rusija svake godine troši 1,4 milijarde dolara kako bi dezinformisala javnost širom svijeta“, dodajući da je riječ o „hibridnom ratu Risije protiv zapadnih demokratija“.
„To je rat koji se ne objavljuje, a društva koja se napadaju ne znaju da su žrtve, jer ih dezinformacije koje su oružje u tom ratu slabe“, istakao je urednik njemačkog nedeljnika, navodeći televiziju RT kao primjer medija koji uspješno sprovodi kampanju dezinformisanja.
„Te lažne vijesti su postale činjenica i većina publike u Njemačkoj danas u to vjeruje“, nevoljno je konstatovao Dober.
Brajan Vajtmor, direktor CEPA programa za Rusiju iz SAD, ustvrdio je da su ruski motivi za navodno „širenje lažnih vijesti“ u tome što Rusija posao „zapadnih medija, NVO i demokratskih institucija“ vidi kao „sinhronizovani napad na tu zemlju osmišljen u nekom podrumu Lenglija, u centrali CIA“.
Sam naziv NATO foruma u Budvi „Dezinformacija je nova informacija“, prema mišljenju analitičara Vojina Grubača, predstavlja upravo geslo koje je bilo osnova modela informativnog ponašanja Zapada kako u prošlosti, tako i danas. Grubač za Sputnjik ističe da su „za sve to vrijeme zapadni mediji davali lažnu sliku svijeta i zbivanja u njemu, rukovodeći se svojim, specifično ekonomskim interesima, pri čemu ih interesi drugih djelova planete uopšte ne interesuju“.
„Retorika koja preovlađuje na budvanskom skupu je na nivou svakodnevne jadikovke, sa elementima očaja, jer je Zapad u situaciji da ne može parirati ruskom objektivnom informisanju, osim da ga nazove, ili etiketira demonstracijom sile ’ruske dezinformacije‘. Međutim, realna situacija je sledeća: ruski mediji u paramparčad razbijaju sve dezinformacije koje idu sa Zapada, i to jednostavno i s lakoćom, a s druge strane, Zapad nije razbio niti jednu ’rusku dezinformaciju‘, što bi lako mogao da uradi da se stvarno radi o dezinformaciji“, kaže Grubač.
Samim tim, samit u Budvi je, prema njegovim riječima, „demonstrirao faktičku kapitulaciju zapadnih medija pred ruskim medijima, dok budvanski samit više liči na tužno okupljanje u kapeli, nego na skup medijskih profesionalaca“.
Priča na budvanskom skupu o hibridnom ratu i kampanji dezinformacija koju na globalnom planu sprovodi Rusija, za Gojka Raičevića, urednika portala IN4S i predsjednika „Unije za neutralnost Crne Gore“, najviše liči na priču „držite lopova“, gdje se vrši „klasična zamjena teza i gdje da bi se skrenula pažnja na drugu stranu, lopov sam uzvikuje: ’Držite lopova‘“.
„To je klasična priča koju sprovodi NATO, a koju smo mi najbolje na sopstvenoj koži osjetili. Uzmite na primjer pijacu Markale koju je u dogovoru sa Alijom Izetbegovićem iskorišćena kako bi se pokrenula akcija protiv Srba, ili primjer Račka na Kosovu, pa sve do svježijih primjera upotrebe nepostojećeg biološkog oružja u Iraku ili Siriji… Dakle, sve je to propaganda koju mediji koriste za interese država članica NATO-a i uvijek su posledice bile užasne i broje se hiljadama žrtava“, kaže Raičević za Sputnjik.
On napominje da je „To Be Secure“, odnosno crnogorska NATO priča, svoje pravo lice najbolje pokazala kroz brojne lažne informacije koje su plasirane upravo u Crnoj Gori u saradnji sa zapadnim poslodavcima, tokom kampanje za nasilno uvlačenje te zemlje u NATO.
Na kraju, naš sagovornik ističe da se ne radi ni o kakvoj paranoji Kremlja što rad zapadnih medija i NVO-a vidi kao „sinhronizovani napad na Rusiju, iako su to pojedini panelisti u Budvi pokušali drugačije da predstave“. Kako dodaje, dovoljno je samo podsjetiti se činjenice da je strategijom okruživanja Rusije NATO bazama, ta vojna alijansa napravila praktično „potkovicu oko Rusije“.
„Rusija samo treba da prati dešavanja na Balkanu iz devedesetih godina prošlog veka i da joj bude jasno da se scenario koji je realizovan na Balkanu priprema i za Rusiju, a tu ključnu ulogu, normalno, igraju mediji kako bi pripremili teren i javno mnjenje za tu priču“, zaključuje Raičević.