https://lat.sputnikportal.rs/20221228/kakva-je-uloga-saveta-bezbednosti-i-zasto-je-nekima-bitno-da-izbace-rusiju--1148621569.html
Kakva je uloga Saveta bezbednosti i zašto je nekima bitno da izbace Rusiju
Kakva je uloga Saveta bezbednosti i zašto je nekima bitno da izbace Rusiju
Sputnik Srbija
Savet bezbednosti UN najviše jedno je od šest organa OUN i nadležno je za očuvanje međunarodnog mira i bezbednosti, preporučivanje prijema novih članica UN, a... 28.12.2022, Sputnik Srbija
2022-12-28T18:26+0100
2022-12-28T18:26+0100
2023-03-07T15:21+0100
svet
svet
svet – politika
sputnjik objašnjava
un
savet bezbednosti un
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/111879/99/1118799995_0:137:3153:1911_1920x0_80_0_0_0a617b7509847f9720653ffe9ae0b15b.jpg
Ovo telo (prema nekima najviše političko telo svetske organizacije) odlučuje i o uvođenju sankcija, sprovođenju mirovnih operacija i međunarodnih vojnih akcija i jedino je nadležno za usvajanje rezolucija koje su obavezujuće za sve članice.Sastoji se od petnaest članova, od kojih pet stalnih, sa pravom veta (Kina, Francuska, Rusija, SAD i Velika Britanija), dok drugih deset bira Generalna skupština na dve godine držeći se pravila „pravične geografske raspodele“.Moć Saveta bezbednosti bila je promenljiva. Osnovan kada i same UN, neposredno nakon II svetskog rata sa ciljem da se izbegnu propusti Društva naroda u očuvanju svetskog mira, u praskozorje Hladnog rata, njegova moć zavisila je od odnosa snaga između svetskih sila.Tokom Hladnog rata, rad Saveta bezbednosti bio je gotovo paralisan usled sukoba dve supersile – SSSR-a i SAD. Zato je Generalna skupština preuzela ulogu najznačajnijeg političkog organa. Ipak, i takav Savet bezbednosti uspeo je da reaguje u nekim situacijama. Tako su međunarodne mirovne snage bile slate u Koreju, Kongo, na Sinaj, Kipar i Zapadnu Novu Gvineju.Posebno zanimljiv slučaj bilo je slanje mirovnih snaga u Koreju (u čemu je bivša Jugoslavija igrala značajnu, do danas ne sasvim razjašnjenu ulogu). Međunarodne snage u Koreji, predvođene SAD, zapravo su bile sve osim mirovnih, s obzirom da su bile umešane u građanski rat na jednoj strani. Od tada, ustalio se običaj da vojske dve supersile ne učestvuju u mirovnim misijama UN.Stvari se menjaju nakon Hladnog rata i Savet bezbednosti radi u punom kapacitetu – za deset godina usvojio je više rezolucija i odluka o misijama očuvanja mira nego u prethodnih četrdeset. Pregovori o okončanju građanskog rata u Salvadoru, uspostavljanje mirovne misije u Namibiji i nadgledanje izbora u Južnoj Africi navode se kao primeri prvih uspešnih misija u posthladnoratovskoj eri Saveta.Međutim, u istom periodu Savet je osudio iračku invaziju Kuvajta i odobrio vojnu akciju protiv Bagdada, što je samo bio uvod u period koji je obeležila američka hegemonija, kada se Vašington često, kao u slučaju agresije na Jugoslaviju, nije ni obazirao na to šta se misli na Ist riveru.Američka svetska hegemonija verno je odslikavala ponašanje Amerike u UN – finansiranje svetske organizacije Bela kuća uslovljavala je usvajanjem svih njenih zahteva, a „neposlušnici“ su ekspresno uklanjani iz redova UN. Tako je bivši egipatski ministar spoljnih poslova Butros Gali postao prvi generalni sekretar UN koji nije izabran da obavlja dužnost u drugom mandatu. Na njegovo mesto došao je daleko kooperativniji Kofi Anan.Sa druge strane, misije UN-a u Ruandi i Jugoslaviji bile su toliko neuspešne da je sve ostalo pozitivno palo u zaborav, a podsekretar UN-a Brajan Urkhart posthaldnoratovski period nazvao je „lažnom renesansom“.Urkhartove reči nalaze potvrdu u periodu posle 2000. – sve je više bilo intervencija, što SAD, što njenih saveznika bez odobrenja Saveta bezbednosti – počevši od već pomenute agresije na Jugoslaviju, preko agresije na Irak iz 2003, do bombardovanja Libije tokom „arapskog proleća“. A angažman UN u sukobima u Darfuru, Kivuu (DR Kongo) i nadgledanje završnih operacija u građanskom ratu u Šri Lanki međunarodna javnost ocenila je kao „sistemske neuspehe“.Stanje u savetu bezbednosti poslednjih godina sve više podseća na ono iz doba Hladnog rata – Amerika, čija moć opada, sa svojim saveznicima na jednoj strani i Rusija i Kina na drugoj često se konfrontiraju oko svetskih pitanja. Kao sila u opadanju, SAD sve češće koriste, ne samo vojnu silu, već i sistem UN-a kako bi kupile vreme i što duže pokušale da održe svoju premoć.Vašington je, služeći se ucenama i ultimatumima, nekoliko puta od početka ruske specijalne operacije u Ukrajini pokušao da podrije ugled Rusije u svetskoj organizaciji. Poslednja u nizu kampanja je ukrajinski predlog za isključenje Rusije iz Saveta bezbednosti, pod izgovorom da je Rusija uzurpirala mesto SSSR-a u tom telu.Međutim, taj naum teško je, ako ne i nemoguće izvesti, s obzirom da je Rusija stalna članica Saveta bezbednosti sa pravom veta, a upravo je to telo, kao što rekosmo, nadležno za prijem i izbacivanje članica iz svetske organizacije.
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rosiya Segodnya“
2022
Nikola Joksimović
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112076/21/1120762172_0:0:2047:2047_100x100_80_0_0_711209fd8a877b4608cd4ef28d014050.jpg
Nikola Joksimović
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112076/21/1120762172_0:0:2047:2047_100x100_80_0_0_711209fd8a877b4608cd4ef28d014050.jpg
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rosiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/111879/99/1118799995_211:0:2942:2048_1920x0_80_0_0_f922046fd41813957efbfda949aed0f3.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rosiya Segodnya“
Nikola Joksimović
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112076/21/1120762172_0:0:2047:2047_100x100_80_0_0_711209fd8a877b4608cd4ef28d014050.jpg
svet, svet – politika, sputnjik objašnjava, un, savet bezbednosti un
svet, svet – politika, sputnjik objašnjava, un, savet bezbednosti un
Kakva je uloga Saveta bezbednosti i zašto je nekima bitno da izbace Rusiju
18:26 28.12.2022 (Osveženo: 15:21 07.03.2023) Savet bezbednosti UN najviše jedno je od šest organa OUN i nadležno je za očuvanje međunarodnog mira i bezbednosti, preporučivanje prijema novih članica UN, a takođe je nadležno i za odobravanje svake izmene Povelje UN.
Ovo telo (prema nekima najviše političko telo svetske organizacije) odlučuje i o uvođenju sankcija, sprovođenju mirovnih operacija i međunarodnih vojnih akcija i jedino je nadležno za usvajanje rezolucija koje su obavezujuće za sve članice.
Sastoji se od petnaest članova, od kojih pet stalnih, sa pravom veta (Kina, Francuska, Rusija, SAD i Velika Britanija), dok drugih deset bira Generalna skupština na dve godine držeći se pravila „pravične geografske raspodele“.
Moć Saveta bezbednosti bila je promenljiva. Osnovan kada i same UN, neposredno nakon II svetskog rata sa ciljem da se izbegnu propusti Društva naroda u očuvanju svetskog mira, u praskozorje Hladnog rata, njegova moć zavisila je od odnosa snaga između svetskih sila.
Tokom Hladnog rata, rad Saveta bezbednosti bio je gotovo paralisan usled sukoba dve supersile – SSSR-a i SAD. Zato je Generalna skupština preuzela ulogu najznačajnijeg političkog organa. Ipak, i takav Savet bezbednosti uspeo je da reaguje u nekim situacijama. Tako su međunarodne mirovne snage bile slate u Koreju, Kongo, na Sinaj, Kipar i Zapadnu Novu Gvineju.
Posebno zanimljiv slučaj bilo je slanje mirovnih snaga u Koreju (u čemu je bivša Jugoslavija igrala značajnu, do danas ne sasvim razjašnjenu ulogu). Međunarodne snage u Koreji, predvođene SAD, zapravo su bile sve osim mirovnih, s obzirom da su bile umešane u građanski rat na jednoj strani. Od tada, ustalio se običaj da vojske dve supersile ne učestvuju u mirovnim misijama UN.
Stvari se menjaju nakon Hladnog rata i Savet bezbednosti radi u punom kapacitetu – za deset godina usvojio je više rezolucija i odluka o misijama očuvanja mira nego u prethodnih četrdeset. Pregovori o okončanju građanskog rata u Salvadoru, uspostavljanje mirovne misije u Namibiji i nadgledanje izbora u Južnoj Africi navode se kao primeri prvih uspešnih misija u posthladnoratovskoj eri Saveta.
Međutim, u istom periodu Savet je osudio iračku invaziju Kuvajta i odobrio vojnu akciju protiv Bagdada, što je samo bio uvod u period koji je obeležila američka hegemonija, kada se Vašington često, kao u slučaju agresije na Jugoslaviju, nije ni obazirao na to šta se misli na Ist riveru.
Američka svetska hegemonija verno je odslikavala ponašanje Amerike u UN – finansiranje svetske organizacije Bela kuća uslovljavala je usvajanjem svih njenih zahteva, a „neposlušnici“ su ekspresno uklanjani iz redova UN. Tako je bivši egipatski ministar spoljnih poslova Butros Gali postao prvi generalni sekretar UN koji nije izabran da obavlja dužnost u drugom mandatu. Na njegovo mesto došao je daleko kooperativniji Kofi Anan.
Sa druge strane, misije UN-a u Ruandi i Jugoslaviji bile su toliko neuspešne da je sve ostalo pozitivno palo u zaborav, a podsekretar UN-a Brajan Urkhart posthaldnoratovski period nazvao je „lažnom renesansom“.
Urkhartove reči nalaze potvrdu u periodu posle 2000. – sve je više bilo intervencija, što SAD, što njenih saveznika bez odobrenja Saveta bezbednosti – počevši od već pomenute agresije na Jugoslaviju, preko agresije na Irak iz 2003, do bombardovanja Libije tokom „arapskog proleća“. A angažman UN u sukobima u Darfuru, Kivuu (DR Kongo) i nadgledanje završnih operacija u građanskom ratu u Šri Lanki međunarodna javnost ocenila je kao „sistemske neuspehe“.
Stanje u savetu bezbednosti poslednjih godina sve više podseća na ono iz doba Hladnog rata – Amerika, čija moć opada, sa svojim saveznicima na jednoj strani i Rusija i Kina na drugoj često se konfrontiraju oko svetskih pitanja. Kao sila u opadanju, SAD sve češće koriste, ne samo vojnu silu, već i sistem UN-a kako bi kupile vreme i što duže pokušale da održe svoju premoć.
Vašington je, služeći se ucenama i ultimatumima, nekoliko puta od početka ruske specijalne operacije u Ukrajini pokušao da podrije ugled Rusije u svetskoj organizaciji. Poslednja u nizu kampanja je ukrajinski predlog za isključenje Rusije iz Saveta bezbednosti, pod izgovorom da je Rusija uzurpirala mesto SSSR-a u tom telu.
Međutim, taj naum teško je, ako ne i nemoguće izvesti, s obzirom da je Rusija stalna članica Saveta bezbednosti sa pravom veta, a upravo je to telo, kao što rekosmo, nadležno za prijem i izbacivanje članica iz svetske organizacije.