- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Kakva je uloga Saveta bezbednosti i zašto je nekima bitno da izbace Rusiju

© Sputnik / Dmitriй Astahov / Uđi u bazu fotografijaZasedanje Saveta bezbednosti UN
Zasedanje Saveta bezbednosti UN - Sputnik Srbija, 1920, 28.12.2022
Pratite nas
Savet bezbednosti UN najviše jedno je od šest organa OUN i nadležno je za očuvanje međunarodnog mira i bezbednosti, preporučivanje prijema novih članica UN, a takođe je nadležno i za odobravanje svake izmene Povelje UN.
Ovo telo (prema nekima najviše političko telo svetske organizacije) odlučuje i o uvođenju sankcija, sprovođenju mirovnih operacija i međunarodnih vojnih akcija i jedino je nadležno za usvajanje rezolucija koje su obavezujuće za sve članice.
Sastoji se od petnaest članova, od kojih pet stalnih, sa pravom veta (Kina, Francuska, Rusija, SAD i Velika Britanija), dok drugih deset bira Generalna skupština na dve godine držeći se pravila „pravične geografske raspodele“.
Moć Saveta bezbednosti bila je promenljiva. Osnovan kada i same UN, neposredno nakon II svetskog rata sa ciljem da se izbegnu propusti Društva naroda u očuvanju svetskog mira, u praskozorje Hladnog rata, njegova moć zavisila je od odnosa snaga između svetskih sila.
Tokom Hladnog rata, rad Saveta bezbednosti bio je gotovo paralisan usled sukoba dve supersile – SSSR-a i SAD. Zato je Generalna skupština preuzela ulogu najznačajnijeg političkog organa. Ipak, i takav Savet bezbednosti uspeo je da reaguje u nekim situacijama. Tako su međunarodne mirovne snage bile slate u Koreju, Kongo, na Sinaj, Kipar i Zapadnu Novu Gvineju.
Posebno zanimljiv slučaj bilo je slanje mirovnih snaga u Koreju (u čemu je bivša Jugoslavija igrala značajnu, do danas ne sasvim razjašnjenu ulogu). Međunarodne snage u Koreji, predvođene SAD, zapravo su bile sve osim mirovnih, s obzirom da su bile umešane u građanski rat na jednoj strani. Od tada, ustalio se običaj da vojske dve supersile ne učestvuju u mirovnim misijama UN.
Stvari se menjaju nakon Hladnog rata i Savet bezbednosti radi u punom kapacitetu – za deset godina usvojio je više rezolucija i odluka o misijama očuvanja mira nego u prethodnih četrdeset. Pregovori o okončanju građanskog rata u Salvadoru, uspostavljanje mirovne misije u Namibiji i nadgledanje izbora u Južnoj Africi navode se kao primeri prvih uspešnih misija u posthladnoratovskoj eri Saveta.
Međutim, u istom periodu Savet je osudio iračku invaziju Kuvajta i odobrio vojnu akciju protiv Bagdada, što je samo bio uvod u period koji je obeležila američka hegemonija, kada se Vašington često, kao u slučaju agresije na Jugoslaviju, nije ni obazirao na to šta se misli na Ist riveru.
Američka svetska hegemonija verno je odslikavala ponašanje Amerike u UN – finansiranje svetske organizacije Bela kuća uslovljavala je usvajanjem svih njenih zahteva, a „neposlušnici“ su ekspresno uklanjani iz redova UN. Tako je bivši egipatski ministar spoljnih poslova Butros Gali postao prvi generalni sekretar UN koji nije izabran da obavlja dužnost u drugom mandatu. Na njegovo mesto došao je daleko kooperativniji Kofi Anan.
Sa druge strane, misije UN-a u Ruandi i Jugoslaviji bile su toliko neuspešne da je sve ostalo pozitivno palo u zaborav, a podsekretar UN-a Brajan Urkhart posthaldnoratovski period nazvao je „lažnom renesansom“.
Urkhartove reči nalaze potvrdu u periodu posle 2000. – sve je više bilo intervencija, što SAD, što njenih saveznika bez odobrenja Saveta bezbednosti – počevši od već pomenute agresije na Jugoslaviju, preko agresije na Irak iz 2003, do bombardovanja Libije tokom „arapskog proleća“. A angažman UN u sukobima u Darfuru, Kivuu (DR Kongo) i nadgledanje završnih operacija u građanskom ratu u Šri Lanki međunarodna javnost ocenila je kao „sistemske neuspehe“.
Stanje u savetu bezbednosti poslednjih godina sve više podseća na ono iz doba Hladnog rata – Amerika, čija moć opada, sa svojim saveznicima na jednoj strani i Rusija i Kina na drugoj često se konfrontiraju oko svetskih pitanja. Kao sila u opadanju, SAD sve češće koriste, ne samo vojnu silu, već i sistem UN-a kako bi kupile vreme i što duže pokušale da održe svoju premoć.
Vašington je, služeći se ucenama i ultimatumima, nekoliko puta od početka ruske specijalne operacije u Ukrajini pokušao da podrije ugled Rusije u svetskoj organizaciji. Poslednja u nizu kampanja je ukrajinski predlog za isključenje Rusije iz Saveta bezbednosti, pod izgovorom da je Rusija uzurpirala mesto SSSR-a u tom telu.
Međutim, taj naum teško je, ako ne i nemoguće izvesti, s obzirom da je Rusija stalna članica Saveta bezbednosti sa pravom veta, a upravo je to telo, kao što rekosmo, nadležno za prijem i izbacivanje članica iz svetske organizacije.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala