Međutim, u jednom pogledu razlika između stanovnika Moskve, Pariza i Njujorka danas i tadašnjih stanovnika Firence i Strazbura je mala – ni jedni, ni drugi ne znaju kada će se sve završiti.
Britanski ministar zdravlja Met Henkok optimistički procenjuje da će se život u kraljevini vratiti u normalu do Uskrsa 2021. godine. Bilo bi lepo da tako bude, ili još bolje do Maslenice, ali u stvari sve to podseća na staru pesmu francuskih vojnika o vojvodi od Marlboroa: „Vratiće se do Uskrsa ili na Trojčindan, Trojčindan prolazi, a Marlboroa nema“.
U Kremlju konstatuju da se ne zna se koliko će trajati epidemija. „Jasno je da se sada ulažu maksimalno energični napori za proizvodnju vakcina i započinjanje masovne vakcinacije, koja može usporiti i, dugoročno gledano, sprečiti dalje širenje zaraze“, to jest, radićemo ono što moramo, pa šta nam bog da. U međuvremenu, pošast utiče na diplomatski protokol.
Sastanak G7 je poslednji put održan u avgustu 2019. godine u Bijaricu, i čini se da je od tada događaj zaboravljen. Tramp je prvo hteo da ga održi na leto, smatrajući da video-konferencija velikih sila koja se održala 10. i 12. juna nije bila dovoljna, zatim je planove odložio za jesen, pa za decembar, posle izbora, ali sada nije jasno šta se dogodilo sa Trampom, a kamoli sa sastankom.
Naravno da problema, pa čak i velikih prirodnih katastrofa ima preko glave, ali to nema nikakve veze sa prisustvom ili odsustvom sastanka sila polovine sveta. I ranije (i već prilično dugo) bilo je jasno da je događaj nepotreban, ali sada je to dokazano i u praksi.
Sastanak G20 je takođe održan u onlajn-režimu i ne može se reći da je nekoga impresionirao. Očigledno je da je lična komunikacija između velikih sila koje proizvode, takoreći, sinergiju, neophodna. „Balovi, ljubavne spletke, smicalice i prepirke Bečkog kongresa“, odnosno, neobavezne stvari, takođe su potrebne za nešto. Verovatno je ovo priroda diplomatije.
Naravno, treba imati meru u svemu. Prevelika važnost ličnih kontakata, koji su započeti u vreme Hruščova—Brežnjeva, ali su postali potpuno prekomerni za vreme Gorbačova—Jeljcina, kada se smatralo da se treba raspasati, sedeti zajedno bez kravata i sve će se završiti kako treba — jeste preterano ponašanje, posebno kada je kod partnera u ustima med, a u srcu jed.
Sada se, zahvaljujući kovidu 19 i ukidanju svih zadovoljstava i odnosa, međunarodna politika nerado vratila u stara vremena. Naravno, na drugoj materijalno-tehničkoj osnovi. Tada su se koristila guščja pera i pečatni vosak, koji je služio da se zapečati pismo, a kuriri su putovali na konjima da ih dostave. Danas imamo svu vrstu elektronike i kriptografije, ali suština ostaje ista.
U 21. veku je sve isto, samo uz pomoć „Zuma“.
Čak se ne može ni tvrditi da su velikani svetske politike zbog toga posebno uznemireni. Putin, Si Đinping, Makron i Merkelova drže uzde već nekoliko godina, poznaju svoje partnere vrlo dobro i nije im problem da ograniče sredstva komunikacije na onlajn-sastanke. Nije neophodno stalno leteti po svetu radi ličnih sastanaka sa dugogodišnjim partnerima.
Postoji samo jedno ali.
Državnim moćnicima sa iskustvom zaista nisu potrebni zajednički balovi i zabave. I sa kovidom i bez njega. Ali ništa nije večno, na njihovo mesto će doći drugi ljudi. A novim liderima koji zauzmu njihove pozicije biće potrebna lična komunikacija, bar da bi se upoznali i navikli jedni na druge. A to će teško moći da se postigne u onlajn-režimu.
I ovde je zanimljivo, šta će se prvo dogoditi. Vraćanje u svakodnevnu normalu i kraj zaraze ili smena političkih generacija. Jednačina sa dve nepoznate, ali rešenje je veoma važno.
Pročitajte i:
- Ruski naučnik: Pandemija će se završiti 2021.
- Novi trend: Kupiš kartu i ne ideš nigde — „ako publika ne vidi da umireš za njih, to je besmisleno“
- Krizu će preživeti firme koje pređu na onlajn
Pogledajte i: