Milačić je, posetivši manastir i monahinje, poslao poruku svima onima koji poslednjih dana tamo dolaze remeteći mir.
Poruku predsednika Prave Crne Gore prenosimo u celosti:
Nalazim se kod manastira Beške na Skadarskom jezeru, gdje se ovih dana odvijaju dramatična dešavanja o kojima šira javnost u Crnoj Gori — zbog toga što institucije ćute — ne zna ništa. Došao sam ne kao političar već kao više nego zabrinuti građanin, da bi se za ovo čulo. Jer treba da se čuje. Da se zna.
Došao sam ovdje čim sam doznao da je grupa od desetak Albanaca, iz obližnjih sela, dolazila proteklih dana ovdje u manastir Bešku, saopštavajući monahinjama kako je ovo njihovo. To nije prvi put. O ovome je prije nekoliko dana za TV Novi govorio i mitropolit Amfilohije. Takođe, zbog tenzija ovdje, angažovana je i policija, koja patrolira u blizini manastira.
Za one koji ne znaju, pa i za mještane Murića, ali i da cijeli svijet zna: manastir Beška nalazi se na malom ostrvu na Skadarskom jezeru. On je zadužbina Đurađa Balšića Stracimirovića i njegove žene Jelene Balšić, ćerke kneza Lazara i knjeginje Milice. Gospodo iz Murića, ali i svi ostali, ponavljam: Ovdje, u ovom manastiru je grob ćerke cara Lazara, Jelene, koju je Pravoslavna crkva proglasila za svetiteljku!
Prije petnaestak godina na ostrvo Bešku došle su monahinje kako bi i ostrvu i manastiru udahnule novi život i počele podvig vrijedan divljenja, podvig obnavljanja ove svetinje iz 15. vjeka, koja je tada bila u ruševinama. Koliki je podvig ovih hrabrih monahinja govori i to da one i dan-danas žive na ovom ostrvu bez vode. Utoliko je i veća bruka i sramota jer je meta napada albanskih ekstremista ovih dana upravo ženski manastir i nezaštićene monahinje koje same žive na ovom ostrvu.
Zbog svega toga, sa ovog mjesta želim da poručim, u ime zajedničkog mira i ljubavi na ovim prostorima, onima koji ovdje kukavički dolaze i provociraju, svojatajući ono što nije njihovo, a to je dio šire priče, vezane i za druge krajeve Crne Gore: dalje ruke od naših svetinja, dalje ruke od naše zemlje, dalje ruke od Crne Gore.
Odavde ću ponoviti i poruku sa nedavnog sabora u Herceg Novom: „Kako budemo branili naše svetinje i grobove, tako nam Bog pomogao“.
Ovo je bilo, jeste i uvijek će biti Crna Gora!
